Proslavi je prethodila trodnevnica, predstavljanje Kronike Franjevačkog samostana Vukovar, knjige II, predstavljanje Leksikona vukovarskih franjevaca kao i znanstveni skup 300. godina franjevačke crkve u Vukovaru, održan u subotu, 24. lipnja, u Pastoralnom centru sv. Bone Franjevačkog samostana.
U Vukovaru je svečanim euharistijskim slavljem obilježena 300. obljetnica posvete i polaganja kamena temeljca crkve i samostana sv. Filipa i Jakova. Slavlje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.
Proslavi je prethodila trodnevnica, predstavljanje Kronike Franjevačkog samostana Vukovar, knjige II, predstavljanje Leksikona vukovarskih franjevaca kao i znanstveni skup 300. godina franjevačke crkve u Vukovaru, održan u subotu, 24. lipnja, u Pastoralnom centru sv. Bone Franjevačkog samostana.
Naime, kamen-temeljac za crkvu i samostan sv. Filipa i Jakova postavljen je 24. lipnja 1723. godine.
Kroz tri stoljeća, franjevci su sa svojim narodom dijelili dobro i zlo.
“Tu su i oni teški trenuci kad smo dijelili sudbinu kad su bili potresi, poplave, a napose kad se dogodio Domovinski rat gdje su franjevci ovdje bili uz narod gdje su obilazili skloništa i podrume moleći krunicu i slaveći svetu misu koliko je to bilo moguće, a gotovo da nije bilo moguće, ali bili su tu i dijelili su sudbinu”, rekao je fra Ivica Jagodić, gvardijan franjevačkog samostana i župnik Župe sv. Filipa i Jakova.
O angažmanu franjevaca svjedoči i povijesni zapis iz Kronike.
Da su naši redovnici serafskoga reda bili na ovome mjestu i na usluzi dušama koje su otkupljene Kristovom krvlju, čak i u tursko vrijeme i za turske vlasti, i sada ima onih koji živim glasom ispovijedaju.
“Da su naši redovnici serafskoga reda bili na ovome mjestu i na usluzi dušama koje su otkupljene Kristovom krvlju, čak i u tursko vrijeme i za turske vlasti, i sada ima onih koji živim glasom ispovijedaju; a to je očigledno i iz svjedočanstva koje je već uneseno na početku ove knjige. Ne treba dokazivati da smo ovdje bili neprestano nakon oslobođenja od Turaka, jer je to poznato svim ljudima i od svjetla jasnije. Ipak, potrebno je znati da ovdje nije bilo niti samostana niti rezidencije (kažem, poslije oslobođenja, inače ne znam što je bilo u davnini), nego jednostavna župa podređena i podvrgnuta bačkome samostanu i gvardijanu. A gvardijan, kako je vidio potrebu, najviše u korizmi, slao je ponekad jednoga, a ponekad dvojicu, jer jedan nije bio dovoljan, budući da je župnik morao ići i do filijala, i tako je to trajalo sve do 1704. godine”, zabilježeno je.
O crkve i samostanu sv. Filipa i Jakova više saznajte OVDJE.