Što kada nam se čini da više nema nade i da je sve izgubljeno? Možda vam ovaj video pomogne zadobiti odgovore na pitanja.

Poznati francuski svećenik polazi od toga da svako životno iskustvo poziva i potiče na neko djelovanje. Vrijedi li isto i za patnju?

Nažalost, postoje ljudi koji su davno umrli, a i dalje fizički žive. Hodaju, kreću se, žive s nama, ali zapravo ne žive, već životare. Jedino što im je preostao je ukop – kao trajni znak njihove smrti. Kako im pomoći? Kako pomoći sebi ako se nalazimo u takvoj situaciji?

Pitam se koliko puta smo se približili Gospodinu, a pobojali smo se dotaknuti ga, pobojali smo uspostaviti kontakt s njim. Zašto se bojimo prići mu bliže? Što je to u nama što nas koči u našem odnosu s njim? Jesmo li spremni ozdraviti?

U Evanđelju po Mateju Isus govori svojim učenicima: "Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: `Premjesti se odavde onamo!`, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." (Matej 17,20). Legenda kaže da je jedan svetac doslovno tražo Boga da pomakne planinu.

U nastavku vam donosimo promišljanje liturgije riječi fra Tomislava Pervana.

Mnogo može žarka molitva pravednikova, čitamo u Jakovljevoj poslanici. No, vjerujemo li zaista u to?

Papa Pavao VI govorio je o 4 dimenzije dijaloga. To su: dijalog unutar Crkve, dijalog s drugim crkvenim zajednicama, sa drugim vjerskim tradicijama, te sa nevjernicima i čitavim svijetom. Ovdje ćemo promisliti o stavu Crkve prema drugim religijama, te o mogućnostima dijaloga.

Vjera po svojoj naravi nije tek neko egzaktno znanje, ali nije ni slijepo, niti neutemeljeno povjerenje. Kršćansko poimanje vjere nije takvo. Sam Bog je onaj u koga se vjeruje, kojem se vjeruje i kome se na temelju riječi vjeruje.

Proći kroz vrata vjere znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život.