Koliko je puta tebi Bog rekao da se ne bojiš? Koliko je puta pokušao umiriti oluje u tvome duhu? Koliko si se puta opirao svim silama tome milosnom Božjem zahvatu misleći da Bog ne može umiriti oluje koje bjesne u tvome životu? Koliko si se puta grčevito držao za svoj strah, za svoje tjeskobe, umjesto da ih prepustiš Gospodinu? Koliko si puta zaključio da je sigurnije biti u strahu nego Bogu predati svoje terete?

Čovjek je stvoren za vječnost, za život u punini. Razvodnjavanje misterija Božića događa se najviše zbog manjka prave vjere i zbog čovjekove želje da sve iskoristi kako bi što više uživao. Ne otkriva se dubinska poruka Božića, koja je veća i snažnija od svih naših ljudskih želja. Samo su neke teme o kojima je u časopisu Vijenac govorio p. Mijo Nikić.

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Crkva, koju su rani crkveni oci često uspoređivali s Noinom arkom, sada "sjedi" na kopnu ovog svijeta koji prolazi. Ona je lađa našega spasenja i znak je života budućega svijeta. Došašće je vrijeme koje nas ponovno poziva na iščekivanje tog života i, što je najvažnije, priprema za njega.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

Sveto pismo ne daje nam teoretsku definiciju vjernosti, već nam govori tko je vjeran.

Ako razmišljamo o veličini naše vjere, razmišljamo o sebi. Ako pomislimo o nemogućnosti onoga što se treba dogoditi, kao što je beskrajno opraštanje drugima, bilo bi dobro da razmišljamo o Bogu i Njegovoj neograničenoj moći.

Prava muškost znači postati manji kako bi druga osoba mogla postati veća.