Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Crkva, koju su rani crkveni oci često uspoređivali s Noinom arkom, sada "sjedi" na kopnu ovog svijeta koji prolazi. Ona je lađa našega spasenja i znak je života budućega svijeta. Došašće je vrijeme koje nas ponovno poziva na iščekivanje tog života i, što je najvažnije, priprema za njega.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

Sveto pismo ne daje nam teoretsku definiciju vjernosti, već nam govori tko je vjeran.

Ako razmišljamo o veličini naše vjere, razmišljamo o sebi. Ako pomislimo o nemogućnosti onoga što se treba dogoditi, kao što je beskrajno opraštanje drugima, bilo bi dobro da razmišljamo o Bogu i Njegovoj neograničenoj moći.

Prava muškost znači postati manji kako bi druga osoba mogla postati veća.

Poslanica Hebrejima naglašava da su, po Kristovu spasenjskom djelu, otvorena svima "vrata vjere". Zato ondje i čitamo: "Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje", piše fra Darko Tepert.

"Trudili smo se držati smjera. Išli su u katoličku školu. Vodili smo ih na tjednu misu. Molili smo. Znali su u što mi vjerujemo. Vaša obitelj je Tijelo Kristovo, i kada netko, bilo tko ode, ostavlja prazninu u toj cjelini. Sveta Monika poznavala je ovu bol i ona nas prati. Ona je ustrajna s nama u molitvi. Ona nam je također daje uzor, obećanje da će Krist potražiti naše voljene, sjediti s njima kraj zdenca i pozvati ih da ga slijede", piše majka u svjedočanstvu kojega Vam donosimo u nastavku.