U povezanosti s Bogom nestaje strah i neizvjesnost. Iz takve povezanosti Marija i Josip su umjeli u životnim izazovima ohrabriti se Božjom riječju: „Ne boj se, Marijo! Ne boj se, Josipe!” Samo iz takvoga povjerenja i povezanosti s Bogom Marija je mogla reći: „Neka mi bude”.

Toliko se danas praznovjerje udomaćilo da ga i ne primjećujemo ili ga podrazumijevamo kao zadano. Pogledajte ove prikaze vjenčanja običnih ljudi i onih manje običnih. Obvezno se navodi – mladenka je nosila, kako 'tradicija' nalaže, nešto pozajmljeno, nešto plavo, nešto staro...

Pravedan čovjek bio je jednostavno, radosno i potpuno poslušan Bogu: kad se oženio Marijom, dao ime Isusu, pratio Isusa i Mariju u Egipat, kad ih je vratio iz Egipta, i tijekom mnogih kasnijih godina.

Pod njegovim vodstvom krenuo je Izrael prema zemlji obećanja, a upravo su Josipovi sinovi, tj. njihova plemena dobila prostor Samarije pa otuda i razumljivo pitanje Isusu u Iv 8,48: „Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” Isus je sin Josipov, iz Nazareta (usp. Iv 1,45). On je Mesija koji je pokazao Božju vladavinu pobjedom nad zloduhom (usp. Iv 10,21).

Duh je stalno prisutan u Crkvi da je vodi (po službama), da je posvećuje (po sakramentima) i izgrađuje i pomlađuje (po karizmama). Karizma i institucija su dva kraka jednoga križa koje Duh spaja. Bez institucije karizme vode u nered, a bez karizmi institucije gube živost i pokretljivost.

"Ideja ravnopravnosti spolova htjela je donijeti bolje rješenje od odnosa vlasti i podređenosti između muškarca i žene. No, rezultat je prilično negativan. Ravnopravnost se pretovarila u istovjetnost pa je muškarac primjerice trebao postati mek i nježan. Kako muškarcima nije lako odjednom biti drukčiji nego što jesu, oni su sve više počeli gubiti svoje mjesto u obitelji, a sve ga više pronalazili izvan nje", piše piše fra Ante Vučković razmatrajući ravnopravno dostojanstvo.

Svatko od nas na svoj način pokušava odgonetnuti značenje zaziva iz Očenaša: Budi volja Tvoja. A odgovor je tako jednostavan i za svakoga jednako obvezujući: volja Božja je naša svetost!

Tko smo mi u životu drugih? Tko smo mi da odlučujemo tko je vrijedan života, a tko nije? Koga nije šteta, a koga bi bilo dobro poštedjeti? Tko smo mi da u nečijem životu budemo razdjelnica između sreće i patnje, između smirenosti i tjeskobe, između života i smrti? Između novih početaka i konačne nemogućnosti? Tko smo mi da se izdižemo iznad ikoga?

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

"Okuplja oko sebe skupinu trećoredica koje izlaze na ulice i pronalaze siromašne djevojke te ih poučavaju o životu u vjeri. Glas o njezinom apostolatu se širi i dopire do samoga pape. I u drugim gradovima u Italiji traže da svetica proširi svoje djelo koje Anđela stavlja pod zaštitu sv. Uršule. Iz ovoga pokreta, nakon smrti Anđele Merici, nastat će red sestara uršulinki", piše tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić.