Složenost odnosa u suvremenom društvu teži prekriti stvarne izvore društvene moći i umanjiti sposobnost demokratskoga društva da te izvore moći kontrolira i njihovo djelovanje kanalizira u pravcu općega dobra.

Nada nas vodi u konačnu puninu, vječno slavlje, vječno blaženstvo.

Grobnica Salome – stoljetno kršćansko hodočasničko mjesto – po prvi puta će biti otvorena za javnost.

U svom izoliranom svijetu svakodnevno se nekamo  žurimo, nešto sustižemo i od nečega bježimo pa u tom lutanju više nemamo vremena čak ni za vrijeme.

Mudraci su se pokrenuli i slijedili zvijezdu. Josip se pokrenuo i slijedio svoje snove. Marija se pokrenula i slijedila anđeosku riječ. Apostoli su se pokrenuli, ostavili mreže i pošli za Isusom. Pavao je ugledao znak, uskrsloga Gospodina, pokrenuo se, napustio svoje dotadašnje proganjanje Crkve i, postavši Kristovim učenikom, postao je velikim učiteljem kršćana.

U povezanosti s Bogom nestaje strah i neizvjesnost. Iz takve povezanosti Marija i Josip su umjeli u životnim izazovima ohrabriti se Božjom riječju: „Ne boj se, Marijo! Ne boj se, Josipe!” Samo iz takvoga povjerenja i povezanosti s Bogom Marija je mogla reći: „Neka mi bude”.

Toliko se danas praznovjerje udomaćilo da ga i ne primjećujemo ili ga podrazumijevamo kao zadano. Pogledajte ove prikaze vjenčanja običnih ljudi i onih manje običnih. Obvezno se navodi – mladenka je nosila, kako 'tradicija' nalaže, nešto pozajmljeno, nešto plavo, nešto staro...

Pravedan čovjek bio je jednostavno, radosno i potpuno poslušan Bogu: kad se oženio Marijom, dao ime Isusu, pratio Isusa i Mariju u Egipat, kad ih je vratio iz Egipta, i tijekom mnogih kasnijih godina.

Pod njegovim vodstvom krenuo je Izrael prema zemlji obećanja, a upravo su Josipovi sinovi, tj. njihova plemena dobila prostor Samarije pa otuda i razumljivo pitanje Isusu u Iv 8,48: „Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” Isus je sin Josipov, iz Nazareta (usp. Iv 1,45). On je Mesija koji je pokazao Božju vladavinu pobjedom nad zloduhom (usp. Iv 10,21).

Duh je stalno prisutan u Crkvi da je vodi (po službama), da je posvećuje (po sakramentima) i izgrađuje i pomlađuje (po karizmama). Karizma i institucija su dva kraka jednoga križa koje Duh spaja. Bez institucije karizme vode u nered, a bez karizmi institucije gube živost i pokretljivost.