Boga ljubimo kad vršimo njegove zapovijedi, odnosno kad spoznamo i vršimo njegovu volju.

Brak karakterizira uzajamna, jasna i vidljiva ljubav koja zahvaća cijelu našu osobu i usmjerena je na cijelu osobu supružnika, s njegovim duhom, dušom i tijelom. Bračna ljubav treba neprestano rasti, a rast se ne može postići osim borbom, radošću, kao i žalošću.

Isus ponavlja svakom vjerniku da je vredniji od ptica i da je vredniji od poljskoga cvijeća. Sjetimo li se bilo čega što nam je lijepo i vrijedno u ovome svijetu, kao vjernici trebali bismo zaključiti da smo Bogu vredniji od svega toga.

Shvatiti i biti shvaćen – izvor je radosti i jedinstva. Dobra komunikacija doprinosi dobrom odnosu s partnerom i istovremeno pomaže partneru da bude sretniji i zadovoljniji u braku.

U svome redovničkom životu, od samoga početka, trudila se oko jedne jedine stvari: ostvarenja svetosti. Ta je misao u njoj sazrijevala još od odgoja u obiteljskoj kući, gdje se svaku večer čitao životopis nekoga sveca.

Ljiljan je uvijek u stanju biti bez brige. Poslušan je i zna da na njega spada da se pokaže u svojoj ljepoti. Sve ostalo nije njegova briga. Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi.

Isus je htio Crkvu ne da se ona bavi samom sobom nego da se bori za spasenje svake duše. Svijest o dužnosti i neophodnosti naviještanja Radosne riječi ipak kao da se izgubila i ostala u sjeni raširenoga otpada od vjere.

U crkvi smo više nego na drugim mjestima u svijesti da smo braća i sestre u Kristu. Onda takav stav i zauzimamo i svojim odijevanjem i dotjerivanjem za crkvu kao primjer djeci. Kao što ne treba biti takva da privlači preveliku pozornost, odjeća i nakit istovremeno treba biti svečana.

I nijedna misa, nijedna pričest nije prošlo svršeno vrijeme. Svaka misa, svaka pričest živi u meni. Po njima živim. Pa da sam bio i samo na jednoj misi u životu, pa da sam se i samo jednom pričestio, zauvijek bih bio ucijepljen u tu predragocjenu zbilju. I vjerujem – barem: nadam se – da bih, oslonjen na tu Riječ, na taj Kruh, zauvijek mogao živjeti potresen i zahvalan.

Duh Sveti puni naša usta besjedom da izgrađujemo Crkvu, grad Božji koji je utemeljen na Božjoj ljubavi koja ide do zaborava i prezira sebe, za razliku o grada Babilona koji je utemeljen na ljubavi prema sebi koja ide sve do prezira Boga.