Shvatiti i biti shvaćen – izvor je radosti i jedinstva. Dobra komunikacija doprinosi dobrom odnosu s partnerom i istovremeno pomaže partneru da bude sretniji i zadovoljniji u braku.

U svome redovničkom životu, od samoga početka, trudila se oko jedne jedine stvari: ostvarenja svetosti. Ta je misao u njoj sazrijevala još od odgoja u obiteljskoj kući, gdje se svaku večer čitao životopis nekoga sveca.

Ljiljan je uvijek u stanju biti bez brige. Poslušan je i zna da na njega spada da se pokaže u svojoj ljepoti. Sve ostalo nije njegova briga. Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi.

Isus je htio Crkvu ne da se ona bavi samom sobom nego da se bori za spasenje svake duše. Svijest o dužnosti i neophodnosti naviještanja Radosne riječi ipak kao da se izgubila i ostala u sjeni raširenoga otpada od vjere.

U crkvi smo više nego na drugim mjestima u svijesti da smo braća i sestre u Kristu. Onda takav stav i zauzimamo i svojim odijevanjem i dotjerivanjem za crkvu kao primjer djeci. Kao što ne treba biti takva da privlači preveliku pozornost, odjeća i nakit istovremeno treba biti svečana.

I nijedna misa, nijedna pričest nije prošlo svršeno vrijeme. Svaka misa, svaka pričest živi u meni. Po njima živim. Pa da sam bio i samo na jednoj misi u životu, pa da sam se i samo jednom pričestio, zauvijek bih bio ucijepljen u tu predragocjenu zbilju. I vjerujem – barem: nadam se – da bih, oslonjen na tu Riječ, na taj Kruh, zauvijek mogao živjeti potresen i zahvalan.

Duh Sveti puni naša usta besjedom da izgrađujemo Crkvu, grad Božji koji je utemeljen na Božjoj ljubavi koja ide do zaborava i prezira sebe, za razliku o grada Babilona koji je utemeljen na ljubavi prema sebi koja ide sve do prezira Boga.

Ovi mali prijedlozi neka vas potaknu da osmislite svoje načine ukrašavanja na osnovi ovih i drugih ideja koje ćete vidjeti drugdje.

Svijet koji je snažno obilježen tehnološkim razvojem sve više gubi izravni odnos licem u lice.

Ponekad, nakon ispunjenih svih preduvjeta i ustrajne molitve nema ozdravljenja. To ne znači da smo slabe vjere ili da nas Bog ne voli. Ponekad je bolest „trn u tijelu” koji Bog ne uklanja zbog našega dobra (usp. 2 Kor 12,9). Ako nas molitva ne ozdravi, ona će nas svakako duhovno okrijepiti i ojačati da lakše nosimo svoj križ i da imamo više milosrđa i sućuti prema bolesnicima koji trpe više od nas.