Budi dio naše mreže

Ključna riječ: svjedocanstvo

S. Dijana: "Prava radost dolazi upravo kroz patnju"

S. Dijana Lončarek, redovnica Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa, gostovala je sinoć u Studentskom domu Ivan Goran Kovačić u Rijeci. Svjedočila je o povezanosti radosti i duhovitosti s križem i trpljenjem.

JASMIN STAVROS: "Dotaknuo sam dno života, ali uz Božju volju sad sam tu gdje jesam!"

Jasmin Stavros vjeruje da današnji svakodnevni život i mnogi problemi konstantno odvraćaju pojedinca od vjere, ali je sam, kaže, najbolji primjer gorućeg srca koje se otvorilo Duhu. Opisao je kako danas živi u svojevrsnoj čistoći „na selu, u jednom prekrasnom mjestu koje se zove Kupeć Dol“ i kako se maknuo od mnogih poroka koji su ga slijedili od djetinjstva. Opisao je i svoju svakodnevicu koja započinje živom riječi i molitvom te često odlaženje na misu i u crkvi te da svaki dan želi živjeti ispravno i u vjeri.

PIŠE STANA ODAK KRASIĆ: Ostavimo svoj naljepši trag!

Ja sam njima držala predavanja, ocjenjivala njihov rad i podučavala ih, a ustvari su oni ti koji su mene nešto naučili, održali mi najvažniju lekciju u životu koju želim podijeliti s vama …

Kakva crkva?! Dijete će ići na utakmicu, a ne na misu!

Molitva koja mijenja ljude i sve okreće na dobro, bila je tema HKR-ove emisije "Snaga križa". O ulozi i snazi molitve fra Mario Knezović, hercegovački franjevac, medijski djelatnik, radijski urednik i voditelj, župnik u Kočerinu, progovorio je kroz svjedočanstvo jedne obitelji.

SVJEDOČANSTVO Zahvaljujući epilepsiji doživjela sam pravo iskustvo vjere

26. ožujka je “ljubičasti dan”, dan kad se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju epilepsiju. Tim povodom za Hrvatsku katoličku mrežu svoje iskustvo, ali i svjedočanstvo podijelila je Laura Pavlaković koja je kao šesnaestogodišnjakinja oboljela od epilepsije.

PIŠE BOŽIDAR PROSENJAK: Bog je blizu

Koju godinu poslije išao sam u školu u Koprivnicu. Bilo je to komunističko vrijeme kad je vjera smatrana nazadnom. Sjećam se da sam sa svojim vršnjacima prolazio gradskim parkom. Išli smo na stadion gdje smo imali sat gimnastike. Ususret mi je dolazio pater Otto. Prepoznao me, nasmiješio se i klimnuo mi glavom. Moji dečki su to primijetili i počeli mi se rugati: “Onaj te fratar pozdravio! Nismo znali da si i ti bogomoljac!” Ja sam se zastidio. Okrenuo sam glavu u stranu. Pravio sam se da fratra ne poznajem.

Sveti Josip izmolio mi je posao!

Robert Juričić nije mogao pronaći posao, a silno je želio ostati ostati u domovini, ovdje se boriti i živjeti. Potaknut situacijom, ali i duhovnim obraćenjem koje je, negdje u isto vrijeme, intenzivno proživljavao, odlučio je sve predati svetom Josipu i moliti za posao dok ga ne dobije.

1 30 31 32 33
Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja