Budi dio naše mreže

Svjedočanstvo trojice očeva: Kada otvorimo srce životu, sve se posloži!

Pogledajte "video u kojem hrvatski 'papučari' hrabro svjedoče o odgoju, očinstvu, bračnom i obiteljskom životu, financijskim krizama s kojima se suočavaju, traumatičnim porodima i trudnoćama koje su intencionalno završavale rođenjem njihove djece. Hrabri 'papučari' u potresnom svjedočanstvu priznaju kako su tražili i dobili pomoć kada im je u životu zagustilo, i da se nikada nisu osjetili samima na svijetu".

/ hk

Potaknuti svjedočanstvom triju žena koje su s javnosti podijelile svoje iskustvo pobačaja i na taj način potakle ostale žene da javno svjedoče o svojim pobačajima, ali i da motiviraju žene na pobačaj, ova tri oca odlučila su progovoriti o svojim obiteljskim životima. Kako navode, oni nikoga ne žele potaknuti da čini isto, samo žele ukazati da postoje ljudi koji nisu prepušteni sami sebi te da solidarnost i bratska briga za bližnjega i dalje postoji u hrvatskom društvu.

“Video u kojem hrvatski ‘papučari’ hrabro svjedoče o odgoju, očinstvu, bračnom i obiteljskom životu, financijskim krizama s kojima se suočavaju, traumatičnim porodima i trudnoćama koje su intencionalno završavale rođenjem njihove djece. Hrabri ‘papučari’ u potresnom svjedočanstvu priznaju kako su tražili i dobili pomoć kada im je u životu zagustilo, i da se nikada nisu osjetili samima na svijetu”, ističu u objavi videa. U razgovoru su sudjelovali Luka Tripalo, Miljenko Jurić i Bruno Petrušić.

Suprug i otac Luka Tripalo po struci je magistar farmacije, no trenutno ne radi u struci. Naime, tjedan dana prije nego što su se on i supruga Maja vjenčali, dao je otkaz u ljekarni zbog poteškoća vezanih uz priziv savjesti. Ipak, bili su otvoreni životu.

Nikada se u životu nisam osjećao tako tužno i nemoćno!

“Vrlo brzo smo zatrudnjeli i doznali da čekamo Franku. Tu su krenule nove peripetije. Mjesec dana nakon što smo saznali za trudnoću, supruga je završila je na čuvanju trudnoće. Bili smo u neizvjesnosti hoće li Franka uopće preživjeti taj prvi period. Nikada se u životu nisam osjećao tako tužno i nemoćno. Bio sam zabrinut, ali sam znao da ništa ne mogu učiniti”, rekao je Tripalo.

Cijeli brak, ističe Tripalo, bio je obilježen neizvjesnošću.

“U nastavku trudnoće, nije se činilo da se situacija popravlja. Nisam uspijevao naći posao pola godine, a tada je krenula kriza i potres pa smo se morali preseliti na neko vrijeme iz Zagreba k mojim roditeljima. Oboje smo bili u jednakoj neizvjesnosti zbog toga što nas čeka. Bili smo svjesni da nam dolazi dijete i s time velika odgovornost, a mi smo jedva uspijevali izaći na kraj s financijama”, rekao je Tripalo, ističući da ni u jednom trenutku nisu požalili što su dobili dijete, unatoč svim poteškoćama oko poroda i oporavka supruge nakon poroda.

Uz sve ovo, uspjeli smo dočekati naše dijete!

“Ne žalim ni zbog jednoga trenutka kojeg sam proveo u neizvjesnosti i u brizi, a pomalo i u sramoti i nerazumijevanju što se događa s nama, zašto nam ne ide, zašto idemo tim težim putem. Mislim da smo i mi bili kušani da pristanemo na neke jednostavnije stvari koje bi nam olakšale život, ali nam ne bi dali sve ovo što sada imamo”, istaknuo je Tripalo.

Sada radi izvan struke, no jako je zadovoljan. Ističe kako su, otkako su postali roditelji, supruga i on otkrili kako je to ne imati kontrolu. Puno im je pomogla pomoć roditelja, prijatelja i dobrih ljudi iz župne zajednice. “Uz sve ovo, uspjeli smo dočekati naše dijete. Ne na visokoj nozi, ali spremni i Bogu zahvalni što smo živi i zdravi”, zaključio je Luka Tripalo.

Miljenko Jurić, otac šestero djece, ispričao je svoju životnu priču koja se, kako je rekao, može razdijeliti na dva dijela – s Bogom i bez Boga.

“Bio sam u situaciji kao i te žene, bio sam protiv Boga i Crkve, protiv svećenika… Puno se toga nakupilo u mojoj duši od malena. Rastao sam u radničkoj obitelji gdje se Boga nije spominjalo, a o pobačaju se razgovaralo kao u sutrašnjem ručku. Razumijem te žene i jedino mogu reći da mi je žao što nisu upoznale Božju milost i shvatile što je to dar života. Htio bih im poručiti da su one i dalje ljubljena Božja stvorenja. One moraju sebi osvijestiti da su i dalje majke te djece jer ih ona negdje čekaju i, ako Bog da, srest će ih”, rekao je Jurić, naglasivši da se ne radi o pitanjima vjere ili političke pripadnosti, već da je cijelo društvo zakazalo.

Htio sam skladan brak, ali brak bez Boga!

Jurić ističe da je liberalno odgajan te da je živio ateističkim životom pa, kako kaže, zna kako se te osobe osjećaju i što proživljavaju. Prvi brak u kojem je dobio sina nije trajao i to je ostavilo veliku bol u njegovoj duši. Zatim je upoznao djevojku koja nije bila u vjeri i s kojoj je stupio u civilni brak.

“Htio sam skladan brak, ali brak bez Boga. Žena i ja smo nastavili živjeti zajedno, ali počeli su se događati problemi. Supruga se tražila i htjeli smo krstiti dijete, no nitko ga nije htio krstiti. Nakon pet godina od našega civilnoga vjenčanja, u razgovoru s moji sadašnjim kumom došli smo do našega sadašnjeg duhovnika koji nas je uputio što bismo trebali”, rekao je, istaknuvši da su onda supruga i on primili sve sakramente.

Kada otvorimo srce životu, sve se posloži!

Posvjedočio je kako su se otvorili životu unatoč financijskim poteškoćama. Bog je uvijek slao ljude koji su im pomagali, istaknuo je, a poslije su se odlučili i na udomljavanje djece. Kada otvorimo srce životu, sve se posloži, zaključio je Miljenko Jurić.

Bruno Petrušić, suprug i otac petero djece, sa svojom se suprugom vjenčao nakon šest mjeseci veze. Iako su mnogi smatrali da je to prebrzo, Bruno svjedoči da su imali podršku svojih obitelji, prijatelja i župnika. Ističe da su živjeli u skromnim uvjetima kada su se vjenčali.

“Kada smo vjenčali, imali smo samo jednu sobu. Tu smo živjeli godinu dana i polako smo sve sređivali. Financijska strana je uvijek bila zanimljiva. Supruga je tada radila trećinu satnice u školi, a ja sam bio student. Prihodi su nam iznosili oko tri tisuće kuna, ali nije nam ništa nedostajalo. Polako smo štedjeli i odricali se nekih užitaka i iskustava”, rekao je te istaknuo da su i poslije, kada su financijske mogućnosti bile bolje, živjeli skromno te štedjeli za kuću i obitelj.

Nakon pet trudnoća i četiri carska reza, Brunova supruga je imala je brojne zdravstvene probleme i liječnik je želio ukloniti maternicu.

Odlučili su moliti devetnicu sv. Riti za zacjeljenje maternice!

“Tu se našla jedna medicinska sestra koja je poznavala našu priču, našu vjernički ‘background‘ i volju za djecom i za otvorenost prema životu. Ona je intervenirala i liječnik je ipak odlučio da neće vaditi maternicu. Kada sam došao supruzi u posjetu rečeno nam je da ne smijemo više imati djece”, rekao je Petrušić.

No, tada su supruga i on odlučili moliti devetnicu sv. Riti za zacjeljenje maternice. Na prvom pregledu nakon zadnjeg poroda liječnica je potvrdila da se na maternici više ne vide ni rupture ni rezovi. Išli su po drugo mišljenje i od toga su liječnika dobili zeleno svjetlo za rađanje još djece.

“Djeca su bogatstvo, imam četiri curice i dva sina. Vidiš kako oni međusobno komuniciraju, kako su dobri, ali i zločesti jedni prema drugima. Jednostavno nitko me ne može uvjeriti u suprotno od toga da je svaki ljudski život neizmjerno bogatstvo na ovome svijetu, koliko god on patio. Što te ne ubije, ojača te”, zaključio je Bruno Petrušić.

Cijeli video pogledajte ovdje:

 

 

 

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja