Misno slavlje, kao i obred krštenja predvodio je fra Dragutin Bedeničić kojeg smo zamolili da doputuje iz Osijeka, gdje je i župnik na župi Sv. Obitelji, kako bi krstio naše peto dijete. S fra Dragutinom nas naime, dijeli jedna veza, a to je da nas je upravo on prije 10 godina vjenčao tako da smo imali veliku želju da upravo on krsti naše dijete. Prošli smo vikend spojili ta dva, za nas iznimno velika slavlja: krštenje petog djeteta i obnova zavjeta na našu 10. godišnjicu braka.

Fra Drago je u propovijedi istaknuo važnost obiteljske molitve, zajedništva i stalnog utjecanja Gospodinu te i sam posvjedočio radost odrastanja u velikoj obitelji s još jedanaestero braće i sestara. Uz upućene čestitke nama na ovako velikom događaju, govorio je i talentima te o ljubavi, požrtvovnosti i otvorenosti životu svojih roditelja u čemu smo se, dakako prepoznali. Ono što je posebno istaknuo jest neprestano stavljanje Krista u središte našeg braka i naše obitelji.

I doista, bez Krista ove naše priče uopće ne bi niti bilo. Zaručili smo se još kao studenti hodajući u čistoći, nakon završetka studija ja sam prva dobila zaposlenje te smo se preselili u Viroviticu. Tu, bez ijedne poznate osobe, kuće, stana i sl., započeo je naš zajednički život. Iako je u malenom gradu iznimno teško (ako ne i nemoguće) pronaći posao bez veze, mi nismo odustajali, suprug je tražio, molili smo i bili smo isto tako spremni preseliti se u bilo koji drugi grad gdje se pruži bolja prilika za našu obitelj.

Ukratko, suprug je godinama bio nezaposlen, a naša je obitelj rasla. Tijekom tog vremena Gospodin nam je iskazao veliku blizinu preko naših obitelji, potpore naših prijatelja i pokojeg dobrog Samarijanca čija bi velikodušna pomoć uskočila nenadano, ali duhovno okrepljujuće. Taj nas je put poučio malenosti, skromnosti i apsolutnom pouzdanju u Božja obećanja. Također nam je pomogao da se još više suobličimo s Kristom u strpljivom podnošenju nepravde i spremnom uzimanju križa, koji je spram Njegovog tako malen.

Gospodin se u našim životima  svakodnevno proslavlja jer velike obitelji danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Osjećam da su one vidljivi znak Njegove ljubavi. Što se tiče zaposlenja, Gospodin se proslavio po jednoj dragoj ravnateljici koja je prepoznala suprugovo volontiranje i nesebično davanje drugima za vrijeme nezaposlenosti.

Htjeli bismo poručiti mladim obiteljima: Ne bojte se biti otvoreni životu i prepustiti svoje živote Gospodinovoj volji! Mi nismo od ovoga svijeta, stoga ne trebamo mariti što on o nama misli.

Ivica i Manuela Iveković

„Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!“ (Matej 6,28-33).