"Zahvaljujem Bogu što mi je darovao iskustvo ljepote i ispunjenosti života u klauzuri. Sretna sam i želim ovu darovanu radost života podijeliti sa svima koje kroz ove retke susretnem", poručuje s. M. Alojzija Dorvak iz benediktinskog samostana Sv. Nikole u Trogiru. Pročitajte njezino svjedočanstvo!
„Amputacijom noge dobio sam puno više nego što sam izgubio“, svjedoči za HKM don Josip Krpić. Don Josip je svećenik, redovnik salezijanac, profesor latinskog jezika, nekadašnji student i profesor na Papinskom sveučilištu u Rimu i ravnatelj KŠC-a Žepče, a danas jedan od braće u salezijanskoj provinciji na Jarunu u Zagrebu.
"Potrebno je prepustiti se Bogu. Ja sam molila: 'Bože, ako je u tvome planu da ne ostanem sama, onda mi ti pošalji nekoga tko će biti poput sv. Josipa. Nakon ignacijevskih duhovnih vježbi u šutnji došla sam do duhovne spoznaje da prvom moram upoznati Boga, koji je milosrdan Otac, pa onda sv. Josipa kako bih znala prepoznati muškarca koji mi odgovara. To je bio dugi put", posvjedočila je Svjetlana Cvjetan Čutura, doktorica znanosti koja je u 44. godini uplovila u bračnu luku.
Dugo putovanje obraćenja i milosti pomoglo je ovom paru da prođe kroz razornu nesreću. "Bio sam spreman i svjestan da je možda došlo moje vrijeme. Zamolio sam svećenika da mi udijeli sakrament bolesničkog pomazanja. U tim trenucima boli privio sam se u Gospodinov zagrljaj. Osjetio sam Božju ljubav kao nikada prije. Gospodin je radio na mom srcu, omekšao ga i učinio me poslušnijim. Gospodin je ne samo izliječio moje tijelo, već je moje kameno srce pretvorio u srce od mesa. " Svjedočanstvo obraćenja i vjere ovog bračnog para donosimo u nastavku.
U svojih 101 godinu života baka Štefanija pamti tisuće i tisuće hodočasnika Majci Božjoj Bistričkoj "koja joj je sve". Pamti i hodočašća bl. Alojzija Stepinca na Mariju Bistricu, a posebno se radovala dolasku svetog pape Ivana Pavla II. Za blaženog Stepinca kaže da je bio "pravi pastir čvrstog i jasnog stava" i posebno ga cijeni po tome "što se nije dao odvojiti od svojeg naroda".
"Počeo sam se sve više tražiti, ali više ne u samoostvarenju vlastitim snagama, nego sam se počeo tražiti u Kristu, čitajući i meditirajući riječ Božju u Svetom pismu i u mnogim djelima koja su mi prenosila iskustva nasljedovanja Krista. I tu sam rekao 'da' svom pozivu – želim živjeti i svjedočiti samo Krista". Pročitajte snažno svjedočanstvo odgovora na Božji poziv cistercita Henricusa Damjanovića.
"Bilo je to iskušavajuće iskustvo za sve nas. Strah je pokušao zavladati našim životom, ali s vjerom i nadom smo ga prevladali. Znamo da je to bilo zbog toliko mnogo ljudi koji su se molili za nas", poručila je
Gisela, suradnica Opusa Dei u Ekvadoru, prisjećajući se kako je molitva pomogla njezinoj obitelji nadvladati covid tijekom trudnoće. Pročitajte njeno svjedočanstvo!
"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."
"Sve je bilo drugačije, od samoga začeća. Beba se ušuljala pod moje srce na neobičan i samo Gospodinu moguć način. U srcu je bila ogromna radost, ono posebno uzbuđenje kad nosiš novi život i duboki mir, zahvalnost na daru života i sama spoznaja da nas Gospodin toliko ljubi i da nam vjeruje...ali razum je ovoga puta bio toliko jak i preuzimao je vodstvo u većini situacija. Prva dva mjeseca bila sam ljuta na Gospodina, danima bih odlazila na Misu i ispitivala Ga- zašto, zašto sada, jel nisi Isuse mogao pričekati još koji mjesec dok riješimo papire za kuću, dok se bar malo ne smjestimo, dok organiziramo život sa njih troje malenih, dok ne vidimo kako dalje...dok.. ne...?!" Svjedočanstvo o četvrtoj trudnoći i duhovnoj pustinji kroz koju je Gospodin proveo ovu majku donosimo vam u nastavku teksta.
"Gospodine, volja tvoja, to je radost moja; upoznati je, to je želja moja; vršiti je, to je sreća moja, jer ja te ljubim, Bože, Ljubavi moja". Ove riječi Blažene Marije Propetog dotiču samu srž redovničkog poziva, odnosno odgovora na Božji zov vlastitim životom. Pročitajte iskrena i dirljiva svjedočanstva članica Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje koje su Kristu rekle svoj "da" i posvetile život služenju Bogu i čovjeku.