"Bilo je to iskušavajuće iskustvo za sve nas. Strah je pokušao zavladati našim životom, ali s vjerom i nadom smo ga prevladali. Znamo da je to bilo zbog toliko mnogo ljudi koji su se molili za nas", poručila je Gisela, suradnica Opusa Dei u Ekvadoru, prisjećajući se kako je molitva pomogla njezinoj obitelji nadvladati covid tijekom trudnoće. Pročitajte njeno svjedočanstvo!

"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."

"Sve je bilo drugačije, od samoga začeća. Beba se ušuljala pod moje srce na neobičan i samo Gospodinu moguć način. U srcu je bila ogromna radost, ono posebno uzbuđenje kad nosiš novi život i duboki mir, zahvalnost na daru života i sama spoznaja da nas Gospodin toliko ljubi i da nam vjeruje...ali razum je ovoga puta bio toliko jak i preuzimao je vodstvo u većini situacija. Prva dva mjeseca bila sam ljuta na Gospodina, danima bih odlazila na Misu i ispitivala Ga- zašto, zašto sada, jel nisi Isuse mogao pričekati još koji mjesec dok riješimo papire za kuću, dok se bar malo ne smjestimo, dok organiziramo život sa njih troje malenih, dok ne vidimo kako dalje...dok.. ne...?!" Svjedočanstvo o četvrtoj trudnoći i duhovnoj pustinji kroz koju je Gospodin proveo ovu majku donosimo vam u nastavku teksta.

"Gospodine, volja tvoja, to je radost moja; upoznati je, to je želja moja; vršiti je, to je sreća moja, jer ja te ljubim, Bože, Ljubavi moja". Ove riječi Blažene Marije Propetog dotiču samu srž redovničkog poziva, odnosno odgovora na Božji zov vlastitim životom. Pročitajte iskrena i dirljiva svjedočanstva članica Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje koje su Kristu rekle svoj "da" i posvetile život služenju Bogu i čovjeku.

U župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku u srijedu, 30. lipnja, završen je ciklus susreta s laicima „Lipanjska srijeda u znaku svjedočanstva“. Srijedom su, počev od 2. lipnja, poslije večernje mise vjernici slušali o osobnom kršćanskom putu i poticajima za rast u vjeri te o povijesnoj povezanosti sa svetom krunicom. Govorili su: teolog i filozof Krešimir Šimić (župljanin, izv. prof. na Filozofskom fakultetu u Osijeku, otac šestero djece), Đakovčanin Ivan Bassi (vjeroučitelj u vinkovačkoj gimnaziji, suvoditelj župnoga Caritasa u župi Svih svetih u Đakovu i voditelj Udruge sv. Vinka Paulskog), župljanin Dinko Vujić (prof. u Iloku, otac četvero djece, izv. pričestitelj i skupljač milostinje) te župljanin Domagoj Ševerdija (doc. na Odjelu za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, voditelj studija Dopisne teologije pok. fra Jerka Fućaka, otac četvero djece). Zadnja lipanjska srijeda protekla je uz pobožnost krunice predvođene muškom molitvenom skupinom „Čuvari saveza sv. Josipa“ te u slavlju mise koju je predvodio i propovijedao župnik Ivica Martić, kazavši kako „smisao života nije tek borba protiv grijeha nego upoznati živoga Boga“.

Mogu reći svim roditeljima, čija djeca razmišljaju o prihvaćanju poziva, da bi to trebali prihvatiti s radošću i da bi ih trebali podržati molitvom. Nemojte se bojati. To je dobra stvar i lijepo je vidjeti njihovu sreću. To je važnije od svega. Podržite svoje dijete, jer je to nešto što dolazi od Boga. Obitelj, čije dijete dobije poziv, zaista je blagoslovljena, poručuju roditelji čiji je sin odlučio posvetiti svoj život Bogu.

Redovnica, koja je dala zavjet živjeti u čistoći, poslušnosti i siromaštvu, preminula je u samostanu u kojemu je provela tri desetljeća života. Međutim, životna priča 92-godišnje s. Mary Joseph daleko je od uobičajene.

"Jedne večeri u svome sam stanu doslovnom osjetila hladnoću na koži. U toj tami sam prvi put zavapila iz dubine svoga srca za pomoć. Rekla sam: 'Bože, gdje si?' Samu sebe sam prestrašila, shvativši da se zadnjih osam godina nisam obratila Bogu. Obraćala sam se svemiru, ali ne i Bogu", rekla je u emisiji Argumenti HKR-a Sara Kukić, svjedočeći o posljedicama bavljenja magijskim i New Age tehnikama, ali i o vlastitom obraćenju.

"Ove četiri djevojke su se odvažile. Odvezale su svoj brod i zaplovile. I još putuju. I raduju se. Jer Bog je ljubav i radost, a biti Njegova, gledati ljude s kojima si počeo studirati kako rastu i raduju se u svome pozivu redovnice je uistinu predivno". Pročitajte prekrasnu priču o Božjoj providnosti u životima ovih četiriju djevojaka, danas Kristovih zaručnica.

"Draga Tamara, hvala ti na svjedočanstvu vjere, hvala i strpljivim roditeljima koji su bili s tobom 24 sata na dan! Hvala svim liječnicima i medicinskih sestrama, koji su bili uz nju tijekom deset godina! Ali, Tamara je čekala svoga Isusa, kojeg je jučer primila u svoje srce i s kojim je 'uzašla na Nebo'", poručio je vlč. Ivan Vučak, upravitelj Župe Presvetog Trojstva iz Krašića, te podijelio veliko svjedočanstvo Božje prisutnosti u životu jedne posebne trinaestogodišnjakinje.