Članak u cijelosti prenosimo s portala Nedjelja.ba.

Ratan se ne sjeća da je vidio svog oca koji je napustio njegovu majku nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja, a majka ga je pak ostavila na brigu svojim roditeljima. „I majka i otac ponovno su se vjenčali i praktički zaboravili na mene“, kaže on. „Iako sam odrastao gotovo kao siroče, moja mi je katolička vjera pomogla voditi pristojan život i odgojiti katoličku obitelj“, dodaje ovaj 48-godišnjak.

U Masramovoj obitelji nitko nije bio pismen. „Također mi nisu dopuštali ići u školu“, prisjeća se. Gondi naime, skupina domorodačkog naroda rasprostranjena u središnjoj i južnoj središnjoj Indiji, svoju djecu nisu slali u školu sve do nedavno.

Kao dijete sjeća se naporna rada pod žarkim suncem u poljima, pomaganja djedu i baki u uzgoju riže, prosa i uljarica, osim što je napasao stoku i obavljao druge svakodnevne poslove, poput donošenja vode i drva za ogrjev.

„Bog me je zaštitio. Moj život pokazuje njegov plan“, kaže Masram koji živi u selu u okrugu Dindori u državi Madhya Pradesh.

Postati kršćanin

Kao tinejdžer bio je prisiljen iseliti se iz doma bake i djeda u potrazi za poslom. U obližnjim selima u kojima je našao zaposlenje često je viđao „neke obrazovane i dobro odgojene“ ljude koji su nosili „čiste haljine“. Redovito su posjećivali lokalno stanovništvo i zanimali se za rješavanje njihovih problema. Ubrzo je shvatio da su to katolički svećenici i redovnice iz Biskupije Jabalpur. „Želio sam biti poput njih. Ali budući da sam bio nepismen, dobro sam znao da to ne mogu“, prisjeća se.

Unatoč činjenici da nitko u njegovoj obitelji nije ni znao za kršćanstvo, odlučio je postati kršćanin. Jedan mu je poznanik rekao da se nađe sa svećenikom u obližnjoj župi Junwani. „Svećenik mi je savjetovao da naučim više o kršćanstvu prije nego što to postanem“, govori Masram.

Iako nije znao čitati, bio je dovoljno odlučan naučiti napamet osnove vjeronauka.

Kako nisam mogao učiti, potrudio sam se prvo osigurati dobro obrazovanje svojoj djeci.

Kateheta bi Masramu čitao tekstove i razjašnjavao sve nedoumice. Također je naučio molitve napamet i počeo ići na mise. Nekoliko godina kasnije kršten je.

U dobi od 18 godina oženio je katolkinju po imenu Chaity koja je bila tri godine mlađa od njega. To je bilo u skladu s tadašnjim običajima i običajima njihova plemena.

Međutim, pobrinuo se da se njegova djeca ne žene ni udaju mlada. Naime, prije godinu dana udao je svoju kćer Rajkumari u dobi od 28 godina.

Sada Masram traži prikladnu partnericu za svog 27-godišnjeg sina Suresha Kumara. „Kako nisam mogao učiti, potrudio sam se prvo osigurati dobro obrazovanje svojoj djeci“, kaže.

Stoga je ponosan jer je kći završila poslijediplomski studij, a sin školu i tečaj za električara.

Pouzdanje u Božji plan

Katolički misionari podržali su školovanje njegove djece, ali nisu uspjeli pronaći posao koji bi odgovarao njihovim kvalifikacijama. „Bog možda ima drugačije planove za moju djecu. Nastavljam se moliti za njihovu svijetlu budućnost“, kaže Masram.

Preživljavanje njegove obitelji još uvijek ovisi o njegovim skromnim primanjima kao dnevnog nadničara.

Program jamstva indijske Vlade od 100 dana godišnje za siromašne ljude u ruralnim područjima donosi mu 200 rupija (2,5 dolara) dnevno. Ostalim danima nalazi povremeni posao koji mu je plaćen 150 rupija po danu.

Bog možda ima drugačije planove za moju djecu. Nastavljam se moliti za njihovu svijetlu budućnost.

Unatoč oskudnoj zaradi, nedjelje su odvojene za odmor i bogoslužje.

„Još uvijek sretno preživljavamo s malim iznosima koje zaradim“, kaže. Njegov sin je nedavno počeo raditi povremene poslove kako bi dopunio svoj prihod.

„Često imamo samo roti (spljošteni kruh od pšeničnog brašna) sa solju jer si ne mogu priuštiti kupiti povrće, meso ili bilo što drugo uz to“, dodaje Masram.

„Jedini raskošni obroci koje imamo su tijekom blagdana poput Božića ili društvenih događaja poput vjenčanja“, spomenuo je, ali nema zamjerki – ne žali se.

„Ne bih mogao školovati svoju djecu bez pomoći Crkve u vrijeme kad sam se borio prehraniti obitelj“, ističe zahvalno.

Snažna obiteljska molitva

Također, malo tko u Masramovu gradu može se pohvaliti kućom s betonskim krovom – nečim na što je on jako ponosan.

Mala ušteđevina te pomoć kršćanske zajednice i misionara omogućili su mu da 2022., netom prije udaje svoje kćeri, počne graditi četverosobnu kuću. „Ali još uvijek nije dovršeno. Moramo potrošiti više novca da je doradimo“, kazuje Indijac.

On nije dobio dio očeve imovine jer je bio napušten. Međutim, s rijetkom odlučnošću, uspio je kupiti oko 1,2 hektara (3 jutra) poljoprivrednog zemljišta. „Sada se ne može uzgajati nešto jer je u našem području kriza s vodom“, jada se.

Obiteljska molitva je naša najjača sila koja nam je osigurala da ostanemo sretni zajedno.

No, Ratan Singh i njegova obitelj nastavljaju moliti za svoje skromne potrebe. „Obiteljska molitva je naša najjača sila koja nam je osigurala da ostanemo sretni zajedno“, naglašava.

Četveročlana obitelj svakodnevno moli krunicu, a djeca čitaju Bibliju. Oni također pjevaju tradicionalne kršćanske nabožne pjesme za završetak večernje molitve.

„Nitko u našoj obitelji ne propušta nedjeljnu misu jer nam pomaže održati vjeru živom“, dodaje Masramov sin. On vjeruje kako im je katolička vjera pomogla prebroditi sve poteškoće života kao što su siromaštvo, bolest i psihičke napetosti.

„Moja majka želi biti prisutna u crkvi barem 10 minuta prije službe nedjeljom i blagdanima. Ona odlazi sama od kuće u slučaju da zakasnimo“, simpatično spominje.

Dostojanstvena vjera

Pohvalno, Masram je napustio i svoju naviku pijenja alkohola, koja je uobičajena među plemenskim ljudima, a također se drži podalje od pušenja ili žvakanja duhana.

„Shvatio sam da se Isusu to ne sviđa. I otkad sam se počeo moliti Isusu, čak i prije nego što sam postao kršćanin, nalazio sam smiraj i utjehu. On je netko tko je uvijek uz mene“, veli Masram. Ipak, žali što ne može čitati učenja Isusa Krista i svetaca, radi boljeg razumijevanja.

I otkad sam se počeo moliti Isusu, čak i prije nego što sam postao kršćanin, nalazio sam smiraj i utjehu.

Također ne može biti u tijeku s najnovijim vijestima o Katoličkoj Crkvi i njezinim čelnicima.

Ne zna ni ime svog biskupa, ali je svjestan da se nalazi u Jabalpuru.

„Osjećao sam se tako sretnim kad mi je biskup dopustio da poljubim njegov pečatni prsten“, govori o posjetu biskupu Geraldu Almeidi.

Osjećao sam se tako sretnim kad mi je biskup dopustio da poljubim njegov pečatni prsten.

Iako katolička prisutnost u ovom biskupijskom području datira od 1840., Jabalpur je postao apostolska prefektura tek 1932., a biskupija 1954.

Obitelj Marsam smatra se „dobrostojećom i obrazovanom“ među Gondcima koji čine gotovo 95% od otprilike 30 000 katolika u biskupiji.

To nije iznenađujuće jer oko 22% od 72 milijuna ljudi u središnjoj indijskoj državi pripada raznim plemenskim zajednicama.

Međureligijsko okruženje

Masram tako živi među pripadnicima većinske hinduističke zajednice.

Madhya Pradesh smatra se žarištem protukršćanskog nasilja koje pokreću snažne hinduističke skupine kako bi se suprotstavile navodnim vjerskim obraćenjima Crkve.

Ipak, Masram i njegova obitelj nisu se suočili s poteškoćama u prakticiranju svoje katoličke vjere.

„Nikada do sada nismo bili suočeni s bilo kojom diskriminacijom. Kršćani smo postali sami od sebe bez ikakve sile i ‘namama’. I, nitko nam se nije suprotstavio“, ističe.

I danas živi u selu svojih predaka u skladu sa sunarodnjacima. „Okupljamo se svi zajedno kako bismo proslavili Božić i druge vjerske blagdane. Čak i nekršćani željno iščekuju posjet župnog zbora koleda mojoj kući“, rado dodaje.

Obrazovanje je jedini način da se unese stvarna preobrazba u njihove živote.

Kako je za UCA News kazao biskup Almeida – biskupija je i dalje usredotočena „na obrazovanje domorodačkog naroda i njegovo dovođenje u glavno indijsko društvo“.

Kao što je pomogla Masramu da stalno napreduje u životu, Crkva i njezine razne institucije nastavljaju pružati subvencionirano obrazovanje za više od 100 000 učenika svake godine.

Velik dio korisnika je iz autohtonih zajednica koje pripadaju različitim vjerama ili sustavima vjerovanja. „Obrazovanje je jedini način da se unese stvarna preobrazba u njihove živote“, tvrdi biskup.