"Svetkovina Svih svetih počela se slaviti u Crkvi najprije kao svetkovina svih znanih i neznanih mučenika, jer su mučenici za vjeru najveći svjedoci nasljedovanja Isusa iz Nazareta. I to već od IV. stoljeća. Potom su rimske pape starorimski hram svim bogovima, Panteon, u VII. stoljeću pretvorili u Crkvu svih svetih (Sancta Maria ad Martyres), a od IX. stoljeća uveden je svetkovina svih svetih znanih i neznanih, i onih koji ne mogu proći naše kriterije, koji su oprali svoje haljine u krvi Janjetovoj, a nisu prošli naše ispite, oni – kako kaže Otkrivenje – iz svih rasa, naroda, jezika i kultura", piše fra Ivan Šarčević.

Slavimo blagdan Svih svetih. Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti.

Promišljajući o teološkoj, filozofskoj ili pak frazeološko-etimološkoj razlici između termina pokojni i umrli, potrebno je prvo vidjeti razlike u samom značenju tih pojmova. Tako pokojni dolazi od pokoj što u sebi znači mir, vječni mir, dok umrli od mrijeti što možemo definirati kao umirati, ginuti. Oba pojma tiču se smrti, što je prestanak životnih funkcija organizma. No, i jedan i drugi pojam mogu se koristiti i u širem značenju. Često se koriste i sinonimi: skapavati, skončati, izdahnuti, uginuti, krepati, skapati, svisnuti, ugasiti, lipsati, odapeti, crknuti, riknuti, otegnuti papke, otpuhnuti...

Povodom blagdana Svih Svetih vjerojatno svi razmišljamo o životu i smrti. Pogotovo o tome gdje su sada svi oni koji su napustili ovaj svijet. Jesu li sretni? Jesu li konačno spašeni od boli, nevolja i iskušenja koja su doživjeli u svom životu? Kako je tamo gdje su otišli?

Uči blagdana Svih svetih i Dušnog dana posjetili smo zagrebačko groblje Mirogoj. Nažalost, ove godine zbog koronavirusa posjeti grobljima izgledaju drugačije, nego proteklih godina.

Svetkovina Svih svetih, koju slavimo u nedjelju, ima posebno značenje za vjernike jer je dan zajedništva zemaljske i nebeske Crkve, Božjeg milosrđa i ljudske grešnosti. Slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Ovaj blagdan želi podsjetiti sve kršćane da su pozvani već sada na svetost, a u vječnosti će u zajedništvu svih svetih konačno i potpuno postati dionici Božje svetosti. Svetost nas približava Bogu i ljudima. Tada se molimo i za duše naših najmilijih.

Na Dušni dan prisjećamo se naših bližnjih koju su nas napustili i posjećujemo njihove grobove. No, groblja nisu samo mjesta gdje se nalaze njihovi zemni ostaci, već i mjesta koja nas podsjećaju na vjeru u vječni život i u uskrsnuće mrtvih. Evanđelist Ivan tu vjeru donosi u Isusovim riječima: 'Doći ću i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.' (Iv 14, 3).

Savjet pripremila Dubravka Rovičanac, prof.

Na svetkovinu Svih svetih iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Roberta Farkaša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu. Vlč. Robert Farkaš, između ostalog, poručuje: "Sveci su ljudi koji su napravili izbor od kojeg ne odstupaju ni po koju cijenu, pa ni cijenu života. Njihov je izbor Božji put ljubavi koji slijede svatko u svom pozivu i životnoj situaciji."

Čonoplja je od utemeljenja bila velika župa u kojoj je uspostavljeno upravljanje Mađarske dvorske komore, a 1747. doselio se dio graničarskih somborskih obitelji Hrvata Bunjevaca (...) Sve do kraja II. svjetskog rata bila je gotovo stopostotno naseljena katoličkim vjernicima, a župnici i upravitelji većinom su bili podrijetlom Hrvati.