O. Christophe odgojen je u katoličkoj obitelji, no kad je krenuo u 6. razred, rekao je ocu da zbog brojnih školskih obaveza više ne može ići na misu. Okružen zabavama, drogom i alkoholom počeo se pitati o smislu života. Osjećajući da njegov život nema smisla pao je u depresiju. Tada su njegovi roditelji hodočastili u Međugorje gdje su molili za sina. Dok su njegovi roditelji još bili na hodočašću, o. Christophe osjetio je iznenadnu želju da ide na misu. A o daljnjoj promjeni koja je nastupila u njegovom životu pročitajte u nastavku.

Bog je taj koji dovršava ono što je započeo u tebi i nemoj si dopustiti u slučaju nejasnog poziva staviti sve u isti rang. Svaki je poziv koji ti Bog upućuje tvoja „ulaznica u Nebo“, ali nije svaki poziv jednako uzvišen. Ne pristaj na manje ako te Bog poziva na više.

Svećenik mora podijeliti tugu obitelji zbog umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda, ali i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu. Molimo li za naše svećenike?

Rolisson je imao samo 12 godina kada je, ležeći na ležaljci, rekao baki želi biti svećenik. “Želio sam biti svećenik zbog ruha, rituala, bio sam očaran time”, priznaje. Međutim, kada se pročulo, prijatelji su ga počeli zadirkivati, te je tu ideju ostavio po strani. No, prva ljubav nije nestala te je sada više nego ikada spreman postati ribarom ljudi.

Svaki dan molim Svetu uru u prisutnosti Isusa u Presvetom Sakramentu. Sve moje sestre Misionarke milosrđa također mole svaki dan Svetu uru, jer otkrivamo da kroz našu svakodnevnu Svetu uru naša ljubav prema Isusu postaje intimnija, naša ljubav jedna prema drugoj je s više razumijevanja, a naša ljubav prema siromasima sve suosjećajnija.

Facebook stranica naših kapucina 'Duhovni poziv' objavila je vrlo neobičan oglas – možda je bolje reći 'natječaj' za 'duhovni poziv'; za buduće svećenike, redovnike i redovnice, uglavnom, kako su sami napisali: traži se radnik na neodređeno vrijeme, nije nužno radno iskustvo, natječaj vrijedi do svršetka svijeta, a u slučaju da taj posao nije baš za vas ponudili su i oglas za jedan drugi sezonski posao. Vrijedi ga svakako pogledati, možda se ipak negdje pronađete.

Skac Palma nastavlja s promocijom duhovnih zvanja u sklopu programa "Možda baš isusovac?" i momcima upućuje zadnji poziv za vikend razlučivanja od 18. do 20. studenoga. Povodom toga donosimo razgovor s ocem Borisom Jozićem. Svećenik je od svoje 25. godine, a sve je započelo Božjim glasom koji mu je jedne večeri počeo nježno u srcu govoriti: „Mogao bi ti.” Trenutno služi u Župi Presvetog Srca Isusova u Zagrebu.

Studentski katolički akademski centar Palma u Zagrebu razgovarao je s patrom Ikeom Mandurićem koji je do 2018. godine bio duhovnik SKAC Palme, o prihvaćanju svog životnog poziva. Intervju s patrom Ikeom Mandurićem prenosimo u cijelosti.

Svećenik/redovnik koji nije sretan kao svećenik/redovnik trebao bi se zabrinuti. Svećenik/redovnik je pozvan živjeti drugačije poslanje, poslanje dano od Boga. Svećenikova/redovnikova sreća nije poput sreće od ovoga svijeta. Njegova sreća ne proizlazi iz prolazne zabave, osobnih zadovoljstava i hirova. Ona ne proizlazi iz njega samoga. Svećenikova/redovnikova stvarna sreća proizlazi iz činjenja volje Božje, i osjećaja da ga Bog duboko ljubi.

Srce Sina Božjega svojim kucanjem određene pojedince dariva pozivom na svećeništvo koje se stoga može smatrati njegovim darom. Jeste li znali da je upravo iz toga razloga kapelica Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu posvećena Presvetom Srcu Isusovu?