Srce Sina Božjega svojim kucanjem određene pojedince dariva pozivom na svećeništvo koje se stoga može smatrati njegovim darom. Jeste li znali da je upravo iz toga razloga kapelica Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu posvećena Presvetom Srcu Isusovu?

„Vidjeti mog oca kako raste u svom odnosu s Gospodinom doista je utjecalo na mene vlastitom željom da slijedim Krista. Gledajući njegovu hrabrost da prepozna vlastiti poziv i slijedi Božji plan u svom životu, dalo mi je snagu i hrabrost da budem otvoren prema istoj stvari u svom životu ... Igrao je vrlo važnu ulogu, znao to ili ne u to vrijeme". U nastavku donosimo svjedočanstvo o međusobnoj podršci, nadahnuću između oca i sina koji su odlučili, svaki na svoj način, služiti Gospodinu u crkvenoj službi.

Svaki je član Crkve pozvan na svetost (Lumen Gentium, 5). To znači da smo pozvani voljeti: voljeti Boga i voljeti jedni druge. Način na koji živimo taj poziv na svetost je naše zvanje. Donosimo sedam bitnih činjenica o pozivu.

Bog nas uvijek poziva, ali obično to čini tiho. Da bi čuli ovaj poziv, naša djeca moraju usmjeriti svu svoju pažnju na jedino pitanje: Koji mi je plan ljubavi Bog spremio?

Svi svećenici cijelog svijeta na današnji dan slave svoj dan, sjećajući se svojeg ređenja i obećanja koja su tada dali.

Donosimo svjedočanstvo bogoslova koji je po mišljenju liječnika trebao biti abortiran u šestom mjesecu zbog krvarenja, u suprotnom kao posljedica bila je pretpostavka da će dijete biti slijepo i gluho. Kako je i koje ljude Bog stavio na životni put ovog mladića koji su mu posvjedočili da ga je upravo On od rođenja pripravljao za svećenički poziv?

Odmah nakon ređenja za svećenika u nadbiskupiji Newark u New Jerseyju, na Dan očeva ove godine, vlč. Edmond Ilg prvi blagoslov dao je svom sinu Filipu, koji je također svećenik.

Govoreći o trenutku kada ga je Isus pozvao da postane njegov svećenik, sv. Josemaría Escrivá je rekao: "Bilo je to nešto uzvišeno, nešto što još uvijek osjećam, nešto što je uljepšalo moj život".

S 18 godina upisao je fakultet i iz jedne male slavonske sredine došao u veliki Zagreb. Uspješno je diplomirao i osam godina radio u struci diljem zemlje. Pomagao je poljoprivrednim domaćinstvima u Svetom Ivanu Zelini, Križu, Novskoj i rodnome Vrbju oko njihovoga blaga.