Tijekom večernje misu u subotu, 13. svibnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu šesnaestero framaša Mjesnog bratska obnovilo je svoje obećanja, da će po primjeru sv. Franje živjeti Evanđelje u svome životu.

Donosimo križni put koji je pripremio fra Zvonimir Brusač. Tekst je nastao prigodom 800. obljetnice franjevačke karizme 2009. godine. Sveti Franjo je svojoj braći okupljenoj na kapitulu savjetovao molitvu za milost nasljedovanja Isusa.

Franjo je shvatio da je Crkva Kristova narod Božji, ne isključujući nikoga. Tako su Franjini prioriteti bili prvo, ljubiti Isusa; drugo, djelovati prema drugima; i treće, biti na službi svima. Ovi izbori uključuju vrijednosti objavljene u blaženstvima. Svi Franjevci nadaju se ostvariti ih i živjeti u svojem životu i u životu drugih.

Franjo nam govori da sve što imamo, osim grijeha, dar je našeg Gospodina. Najveći dar koji možemo primiti jest podnositi strpljivo i za Ljubav Kristovu sva iskušenja i nevolje koje nam Gospodin pošalje. U Isusu Kristu ovi križevi postaju naši. Drugi darovi koje nam Bog daje nisu doista naši i mogu nam biti oduzeti. Kada se oneraspoložimo ili nas uzruja nepravda i povrede koje nam ljudi nanesu, ne odbijamo li najveći dar koji nam Gospodin daje? Ne odbijamo li najveću slavu uopće, slavu Križa našeg Gospodina Isusa Krista? Sveti Franjo je doista shvaćao Križ našeg Gospodina. Franjo je znao da se suobličavamo Isusu prihvaćanjem (poput Isusa) onoga što nam dolazi iz ruku našeg Oca. Zato učimo od Isusa.

"Iznad svega, želim da se ovaj presveti Sakrament poštuje i štuje i pridržava na mjestima koja su bogato ukrašena", riječi su koje je sv. Franjo napisao u svojem Pravilu.

"Franjo je prvi svetac koji je „dobio“ stigme i prva osoba kod koje ih je Crkva prepoznala kao autentične. Biti izabran i na taj način svjedočiti Krista velika je stvar, ali za mali broj ljudi i one koji su zaista svetoga života. Ali ako ste mislili da Bog za vas nema spremne „stigme“ u svom ormariću, i da je to za neku svetačku elitu, grdno se varate. Donosimo dobre vijesti!", piše fra Benjamin Milković.

Mjesto Kočerin, koje se nalazi nadomak Širokog Brijega u Bosni i Hercegovini, osim što je poznato po Kočerinskoj ploči, jednom od najvažnijih srednjovjekovnih kamenih natpisa pisanih bosančicom, također je poznato po najvećem mozaiku sv. Franje na svijetu, koji se nalazi na pročelju Kočerinske crkve, a izradio ga je zagrebački umjetnik Ante Starčević 1980. godine.

Zašto je molitva lijek za tugu? Tužni smo ako se usredotočimo isključivo na ovaj svijet. Svi naši dragi već su umrli ili će u konačnici umrijeti, a i mi također. Da, možemo se skrivati od ove stvarnosti pomoću ‘ispraznih užitaka’, kako ih Franjo naziva, ali oni ne mogu nadići stvarnost kada ovako i onako sve završava sa smrću.

Uz nadolazeći blagdan Gospe od Anđela, koji franjevačka obitelj slavi kao veliku svetkovinu, donosimo dio iz Legende o sv. Franji u stihu, koji govori o odnosu serafskog Oca Franje s crkvicom Porcijunkulom. Ovu Legendu donosimo iz Franjevačkih izvora, na hrvatskom jeziku u cijelosti objavljenih 2012. godine.

Da ne biste otklizali u štetne odnose, prije svaga bračne, treba se držati osnovnog principa: izražavajte svoje osjećaje umjereno. Teško postići, ali uvijek postoji način. Put poniznosti i nježnosti je najbolji. Kao u molitvi koja se pripisuje svetom Franjom Asiškom: "Gospodine, učini me oruđem svoga mira."