Gorljiva ljubav sv. Franje Asiškoga prema Gospodinu osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”
Mnogi među nama štuju Gospodina u Njegovoj stvarnoj nazočnosti u euharistiji. Crkva je od samoga početka prepoznavala Gospodina u euharistiji, ali laici nisu uvijek imali priliku klanjati mu se i prebivati u nazočnosti uskrslog tijela Isusa Krista.
Prvi poznati zapis o Presvetom sakramentu nošenom u javnoj procesiji (kako se to sada čini na Tijelovo), dogodilo se u mjestu Lugo, u Španjolskoj, u 7. stoljeću.
Do doba sv. Franje, ova je pobožnost se neprestano razvijala. Na samom početku 13. stoljeća započela je praksa podizanja hostije iznad glave svećenika nakon riječi posvećenja. Sada su prvi puta tijekom mise i laici mogli u cijelosti vidjeti Tijelo Kristovo.
Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste!
Franjina gorljiva ljubav prema Gospodinu, osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”
U svom “Pismu svim svećenicima” Franjo je rekao: “Ako nađem da se Tijelo našeg Gospodina Isusa Krista nalazi negdje protivno svim zakonima, treba ga pokupiti i staviti na pristojno mjesto i tamo ga čuvati.” U svojoj oporuci također je želio Presveti sakrament “častiti i štovati i na dragocjenim mjestima pohranjivati”.
Franjino štovanje euharistije proširili su prvi franjevci cijelom Europom!
Čini se da je njegovo Pravilo iz 1223. zahtijevalo da se Presveti sakrament pohranjuje na oltaru u franjevačkim crkvama. Franjo je također veoma cijenio francuski narod jer su ti ljudi častili Tijelo Kristovo više od drugih katolika.
Franjino štovanje euharistije proširili su prvi franjevci cijelom Europom. Primjerice, franjevački generalni ministar John Parenti zahtijevao je da se Presveti sakrament čuva “u ciboriju od bjelokosti ili srebra i da ga se stavi u dobro zaključana svetohraništa, jer se ni na nebu ni na zemlji ne može naći ništa slično što zavrjeđuje takvo štovanje”.
Koristimo priliku prebivanja u Božjoj prisutnosti što češće!
Drugi jedan primjer među mnogima, franjevački nadbiskup Rouena u sjevernoj Francuskoj, požalio se 1256. da redovnici u samostanu Sacey mole leđima okrenuti prema Presvetom sakramentu. Naredio je stoga da se Presveti sakrament postavi na oltar da bi redovnici mogli moliti licem okrenuti prema svom božanskom Kralju. Godine 1240. sv. Klara je donijela presvetu hostiju, spremljenu u srebrni kovčežić, na vrata samostana Sv. Damjana s ciljem da spriječi ulazak Arapa u samostan.
Dok koristimo priliku prebivanja u Božjoj prisutnosti tijekom euharistijskog klanjanja i u nekim drugim prilikama, valja shvatiti da je Duh Sveti djelovao stoljećima na ostvarenju takve stvari. Mnoge je svece poput sv. Franje, Duh Sveti nadahnuo na napredovanje u crkvenoj euharistijskoj pobožnosti.