Što bake i djedovi dobivaju od unuka, a što unuci od njih? Trebaju li djedovi i bake unucima “sve dopuštati” i “razmaziti” ih, trebaju li ih odgajati ili samo u njima uživati i imaju li pravo bake i djedovi reći da su se zasitili odgoja i male djece i odbiti čuvati unučad? To su samo neka od pitanja na koje su odgovore u Argumentima ponudili: dr. sc. Marija Crnković, klinički psiholog, voditeljica Odjela za dijagnostiku i tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, Ivanka Samardžić, majka četvero djece, baka devetero unučadi i Stjepan Lice, otac troje djece, djed sedmero unučadi. Emisiju je uredila Diana Tikvić.

Dok čovjek rukom ispisuje slova, riječi, rečenice, listove uz poruku koju je naumio zapisati, ispisuje i dodatnu, premda nehotičnu, poruku o sebi samom.

Čekiranjem se odgajamo u promišljenosti i obzirnosti. I otkrivamo da je u letu, u letu u susret životu, prava vrijednost. I da je dobro sa sobom ne nositi ono što nas opterećuje. Ono što će opteretiti one kojima u susret letimo. Otkrivamo da najvažnije – dušu – nijedna vaga ne bilježi osim vage susreta.

Da se nije dogodio taj dan, bilo bi kao da se i nismo rodili. Tek preporođeni istinski smo rođeni. I ta nas preporođenost istodobno uvodi u skromnost i u zanos.

"Vjeruj, kada te je Bog poželio, kada te je zamišljao, bio je prepun lijepih misli o tebi, prepun povjerenja u tebe. Oblikovao te je svojom ljubavlju, učinio tek malo manjim od sebe. Podario ti je tolike darove i povjerio ti da se brineš o njima, da obilan plod donesu". Pjesnik Stjepan Lice donosi prekrasne stihove o prihvaćanju samoga sebe. Pročitajte!

Kršćanski pisac Stjepan Lice podsjeća na važnost blagog pristupa ljudima i spremnosti na praštanje.

Jesmo li i mi široke duše kao gostoljubivo stablo ili smo više nalik umišljenim stablima? Pročitajte u priči Stjepana Licea.

"Pripovijeda mi jedna mlađa osoba kako je, vozeći se automobilom kroz grad, zastala pred pješačkim prijelazom da propusti dvoje starčeka. Ali umjesto da se požure, išli su polako – s noge na nogu. Ni to im nije bilo dovoljno; nasred pješačkog prijelaza zastali su i poljubili se.Za moju pripovjedačicu to je bilo odviše. – Tlak mi je skočio na dvjesto! – rekla mi je. Pogledao sam ju i rekao: – Ne razumijem te. Bog ti pošalje jedan krasan par da ti prenesu njegovu poruku, a ti mu trubiš?!" U nastavku donosimo kratak tekst u kojemu možete pročitati koja je poruka koju Bog poslao osobi na pješačkom prijelazu, ali vjerujem, koju šalje i svima nama.

"Mrak se već posve zgusnuo, crkveno je zvono utihnulo. Ali riječi mladoga svećenika ne prestaju odjekivati u meni. Ne prestaju svijetliti", zapisao je pjesnik Stjepan Lice u svjedočanstvu o jednostavnoj, a opet tako snažnoj propovijedi jednog mladog svećenika.

Jedan glas, koji mu progovori iz blizine, učini da protrne. Glas reče: "Nisi daleko. Stigao si. Tražio si me, a i ja sam tebe tražio. I sada, kad smo se sreli, zauvijek ćemo biti zajedno. I jer si osjetio što znači putovati, jer si osjetio život, saznat ćeš da smrt nije istina".