"Zamisli da znaš da ti je ovo posljednji dan, što ćeš učiniti? Zagrliti jače roditelje, braću i sestre? Ispovjediti se i pričestiti se? Više se smijati? Bi li ti Instagram profil raznih influencera bio važan ili razgovor s prijateljima i obitelji? Bi li te živcirale stvari koje te sad živciraju ili bi te radovalo ono što imaš? Što bi ti značio taj jedan dan koji imaš? A sada se sjeti da ne znaš ni dana ni časa, što ćeš onda učiniti danas", poručuje fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći o pronalaženju Boga u smrti. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Čista savjest najbolje je sredstvo za pripremu u teškim vremenima, jer daje spokoj i mir.

Kako učimo i rastemo u katoličkoj vjeri, trebali bismo se i razvijati i sazrijevati. Naši će postupci utjecati na one oko nas - naše supružnike, našu djecu, naše roditelje, naše prijatelje, čak i naše protivnike. Ako započnemo s ciljem na umu, stvarnim krajem, dat ćemo primjer svima onima oko nas. Naši postupci bit će svjedoci drugima. Posljednja točka: Ako je Nebo kraj, trebamo li riskirati ovaj cilj s minimalnim naporom ili bismo trebali biti angažirani do srži?

U svom srcu, ars moriendi, umijeće dobrog umiranja, jednostavno je umijeće dobrog življenja. Kada živimo svoj život u zajednici s Kristom i Njegovom Crkvom, u ljubavi i predanosti, tada u svom životu gradimo umjetničko djelo koje nadilazi smrt i seli s nama u Vječnost. Jedna od najdubljih radosti kršćanskog života jest to što je to hod prema smrti, gdje nas sam Krist susreće sa smiješkom: „Dođi, moj dobri i vjerni slugo ... Dođi u radost svog gospodara.

Naši sugovornici odlučili su se posvetiti upravo tom putu, praćenju oboljelih od Getsemanija do Uskrsa. Nositelji križa - oni koji koračaju ka umiranju su, u medicinskoj terminologiji - palijativni pacijenti, a za Hrvatsku katoličku mrežu govore oni koji ih prate na putu, članovi Zavoda za palijativnu medicinu KBC-a Rijeka.

Ne znamo ni dana, ni sata kada ćemo prijeći iz ovog života u onaj vječni. Međutim, u našem današnjem je svijetu vrlo rijetko prisutna misao o našoj krhkosti i prolaznosti.

Uoči svetkovine Svih svetih jedno od pitanja u emisiji "Halo, velečasni?" Hrvatskoga katoličkog radija bilo je i kako razgovarati s djecom o smrti i pokojnima. Na ovo i druga pitanja odgovarao je u petak fra Roko Bedalov, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.

"Fra Ljubo jedan je od onih koji sve što je radio (...) radio je s ljubavlju i pozitivnim odnosom prema ljudima i pojavama", piše o pokojnom fra Ljubi Krasiću prof. dr. sc. Vinko Grubišić iz Kanade.

Psihijatar Ivan Ćelić, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, na društvenim je mrežama objavio kako prema istraživanju provedenom na Školi narodnog zdravlja Sveučilišta Harvard, ljudi koji barem jednom tjedno pohađaju vjerske obrede značajno rjeđe umiru zbog “smrti iz očaja”, u što spadaju samoubojstva, predoziranje drogom i trovanje alkoholom.

Onkolog Rogerio Brandao susreo se s mnogim pacijentima, no jedno posebno dijete mu je promijenilo život i kako shvaća smrt i čežnju za onima koji su preminuli.