Slobodno vrijeme samo po sebi sadrži neke obrazovne mogućnosti, učeći djecu kako da iskoriste svoju slobodu na dobar način.

Činjenica je da se obitelj u suvremenom svijetu nalazi u krizi te da postoje određene snage kojima je cilj uništiti tradicionalnu mnogobrojnu kršćansku obitelj. Ipak, obitelj koja se gradi na ljubavi, odgovornosti i požrtvovnosti ostat će vjerna svojim vrijednostima i tradiciji. U nastavku pročitajte zašto je obitelj važna i čemu nas obitelj uči.

Što učiniti nađemo li se u ovakvoj situaciji?

Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio djetetova odrastanja i odgoja. Imaju pozitivan učinak na unuke te se on razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece.

Kao prvi zajedno kanonizirani bračni par u povijesti Crkve, Ljudevit i Marija Azelija, roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, proživjeli su avanturu svetosti, bili svjedoci Evanđelja u svom svakodnevnom životu i proživjeli neizmjerne radosti i tuge (četvero djece umrlo je u dojenačkoj dobi, Azelija je patila od raka dojke i prerano umrla, djeca bez roditelja, očevo udovištvo, a zatim i njegova demencija). Unatoč stoljeću koje ih dijeli od današnjih parova i roditelja, oni nam i dalje pokazuju način na koji Boga stavljamo u središte našega života.

Baveći se obiteljskom medicinom, čast mi je raditi s obiteljima koje se bore brinuti o ostarjelim roditeljima. Većina nas s pravom snažno želi pomoći svojim roditeljima da što duže ostanu neovisni. Knjiga Siraha nas usmjerava: „Sine moj, budi nepokolebljiv u čast svoga oca; ne tuguj ga dok je živ. Čak i ako mu um zakaže, budi pažljiv prema njemu; ne grdi ga ti koji si u najboljim godinama “(3, 12-13). Stoga svojim roditeljima uistinu dugujemo poštovanje i ljubav, a naša je dužnost brinuti se za njih u starosti.

Ne postoji dobar način da se to kaže: U krizi smo katolika koji napuštaju Crkvu. Nekako, usput, prenošenje vjere sljedećoj generaciji propada, i to masovno. Katolici rekordno napuštaju vjeru svojih pradjedova.

"Zagrlite me kad sam tužan. Pustite me da plačem. Nemojte mi reći da dječaci ne plaču, da sam plačljivko i da bih trebao biti dobro raspoložen. Moji su osjećaji stvarni. Isto kao i vaši", jedno je od poruka koje je na svome Facebook profilu prenio misionar Krvi Kristove pater Stjepan Ivan Horvat. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Bog nas uvijek poziva, ali obično to čini tiho. Da bi čuli ovaj poziv, naša djeca moraju usmjeriti svu svoju pažnju na jedino pitanje: Koji mi je plan ljubavi Bog spremio?

Odrastanje danas može biti prilično nezgodno. Uz sve probleme koji dolaze s društvenim mrežama, puno je toga s čim se moraju boriti djeca današnjice. Vjera, recimo. Za djecu koja odrastaju u obiteljima s vjerom, religija može biti stvar na koju se mogu osloniti, ali, nažalost, može dovesti do zadirkivanja vršnjaka koji nemaju ista uvjerenja. Koji je odgovor roditelja?