Zašto je molitva lijek za tugu? Tužni smo ako se usredotočimo isključivo na ovaj svijet. Svi naši dragi već su umrli ili će u konačnici umrijeti, a i mi također. Da, možemo se skrivati od ove stvarnosti pomoću ‘ispraznih užitaka’, kako ih Franjo naziva, ali oni ne mogu nadići stvarnost kada ovako i onako sve završava sa smrću.

Radost je najbolje svjedočenje koje možemo ponuditi Božjem narodu koji smo pozvani služiti i pratiti ga na hodočašću prema susretu s Bogom, rekao je Sveti Otac, uputivši video-poruku konferenciji redovnica i redovnika Latinske Amerike i Kariba.

"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."

To što nikada nismo pročitali da se Isus smijao u Novom zavjetu, ne znači da nije cijenio humor. Smijeh je zaista dobar lijek. Spašava nas od tvrdoglavosti, straha i iskušenja da se preozbiljno shvatimo. Život je težak, ali smijeh može dodati slatkoću i pružiti nam određenu opuštenost.

Korizma je vrijeme odricanja, pokore i intenzivnog duhovnog života, no ujedno je i razdoblje nade i radosti.

"Radost je najdublja težnja svakog čovjeka; ako je ima onda je čuva kao najveće bogatstvo; ako je nema onda je sve spreman dati i učiniti da bi je stekao," fra Siniša Pucić koji je na svetkovinu sv. Franje u nedjelju slavio mladu misu na riječkom Trsatu - najsretniji trenutak u životu svakog svećenika.

"Što se događa s nama kršćanima? Nama se događa upravo kiselo ustajanje iz kreveta. Kao da smo izgubili radost. Ne da nam se pokrenuti. Stalno smo umorni, čak i nakon odmora. Sjedimo kiseli u klupama, čekajući kraj mise. Nema radosti niti u svećenicima, niti u vjernicima. Tko nam krade radost? Đavao krade radost koju Bog sije u tvome srcu (Mt 13, 18-23). Đavao ti želi ukrasti najdragocjeniji biser, perlu – Božju riječ koja je obilato posijana. Đavao želi ukrasti ono što tebi pripada, tvoje spasenje."

Koliko ljudi u Crkvi kaže "Ja svet? Ne, to je za druge, ne za mene!” Kao da ne vjeruju da Bog može učiniti sve novo, da za Njega ništa nije nemoguće. Ako je uspio ući u um i srce svetog Augustina i svetog Franje, može ući i u našu nutrinu. Samo moramo vjerovati kad nam kaže da možemo biti sveti, da je na nebu spremno mjesto za nas. Pitanje koje se sada postavlja glasi: "Kako možemo biti sveti u svojoj svakodnevici? Što trebam činiti? Koja je formula?" Ne postoji jedinstvena formula, jer svetost je uvijek osobna, to jest, vaša svetost nije ista kao moja, niti je poput svetosti drugih ljudi.

Franjevci kapucini, fra Brandon Berg i fra Vince Carrasco iz Teksasa primili su se plesa tijekom karantene te odlučili razveseliti ljude i svoje vještine podijeliti na društvenim mrežama, a rezultat su mnoga nasmijana lica zbog čega je život u ovim vremenima barem malo radosniji.

"Zaista možemo biti vrlo ponosni na tu dvojicu svećenika, na naše Franju Jačmenicu i Tonija Štefana. I bilo mi je drago da sam mogao proslaviti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti baš u Beninu. Tog dana posjećivali smo župe na kojima su naši svećenici bili aktivni. I tamo smo mogli vidjeti zgrade i crkve koje su oni izgradili. Ali bilo je lijepo vidjeti tamo i živu zajednicu, sve one ljude koje su oni krstili i koje su poslali u bogosloviju, ljude kojima su oni donijeli prvu Radosnu vijest."