Fra Ante Vučković odgovora na pitanja izbjegava li Crkva teške teme, koja je uloga klera u društvu, što znači vjerujem u Boga ali ne i u Crkvu. Njegove odgovore donosimo u nastavku.

Danas je na ljestvici vrjednota na vrlo visoko mjesto postavljeno uživanje kao cilj i smisao života. Krilatica glasi: Uživaj u ovom životu! Traži samo ono što ti je ugodno i što možeš postići bez muke, a izbjegavaj žrtvu i sve ono što ti je neugodno!

O sumnji u vjeri i Isusovom odnosu prema sumnjivcima piše fra Renato Galić. U tekstu pročitajte njegovo promišljanje.

Bog je cijeli svijet stvorio radi radosti koju slavimo na Božić. On je oblikovao ljudsku narav tako da svaki čovjek, žena i dijete želi božićnu radost i traži ispunjenje u Betlehemu u rođenome Spasitelju.

To bi bilo korjenito suprotno od onoga što je činio u Bibliji, jer je Biblija kao takva, možemo reći, povijest dijaloga između Boga i ljudi. U konačnici, Bog koji samo šuti nije Bog u kojeg vjerujemo. Taj Bog je biće odnosa i poziva i tebe da ga bliže upoznaješ!

Ako vam na bilo koji način nedostaje dar zahvalnosti, onda razmislite o ovom gubavcu. Njegova zahvalnost, najvažniji je dio ove priče. Na kraju je bio krašen daleko više od ostalih devet jer je njegovo iscjeljenje proizvelo vjeru i upravo ta ga je vjera i spasila, ne samo njegovo tijelo već i njegovu dušu. Nastojte spasiti svoju dušu oponašajući vjeru ovog svetog i izliječenog gubavca.

Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na današnju poruku Matejevog evanđelja u kojemu smo slušali Isusov Govor na gori koji je započeo s blaženstvima, a završava oštrim upozorenjem. Nije dovoljno studirati, znati što to Bog od nas traži, govoriti o tome ili slušati. Čovjek mora odlučiti između dva puta. Svi smo na raskrižju, svatko ima pravo izbora između puta krjeposti i puta poroka.

Svaki onaj koji nedostojno blaguje tu ljubav s oltara, sam svoju osudu jede ili pije. Tako nam stoji u sv. Pismu. Zato bi valjalo uvijek biti pažljiv prema tom presvetom otajstvu naše vjere, ali i paziti na čistoću svoje duše kako bismo uvijek bili pripravni primiti svetu pričest.

Ljudi koji se češće ispovijedaju imaju uho ili oko za detalj pa ispovjede i sitnice, a ljudi koji se ne ispovijedaju dugo po pet ili deset godina, oni se ispovijedi kao da su se ispovjedili prije dva tjedna, jer ne pamte sitnice, dugo je vremena prošlo, znaju samo grube stvari, velike grijehe, a sitnica je puno izostalo. To je prednost, tko se često ispovijeda.

Iščekujem, piše u vjerovanju, a ne, strepim kad će doći. Kad god došlo dobro došlo i u dobrom duhu i raspoloženju neka nas snađe. Vjerujem da je to sve lako izgovoriti, staviti na papir, ali da je ljudsko vjerovanje posve krhko i nejako o tome i sam Isus veli: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18,8b)