Mnogi žive u trajnome strahu od straha, strah ih je straha, što ih onda paralizira, što potom čovjeka tjera u nerazumne čine, bezizlaznost, uskoću, tako da se ni sam više ne prepoznaje. Pogotovo ako čovjek osjeti da su ga napustili svi, i ako ima osjećaj da ga je i sam Bog zaboravio. Kao ishod toga čovjek sumnja u smisao života. Zato takav mora biti istrgnut iz svog straha. Snažnom rukom, jakim šokom.

Fra Ante Vučković odgovora na pitanja izbjegava li Crkva teške teme, koja je uloga klera u društvu, što znači vjerujem u Boga ali ne i u Crkvu. Njegove odgovore donosimo u nastavku.

Danas je na ljestvici vrjednota na vrlo visoko mjesto postavljeno uživanje kao cilj i smisao života. Krilatica glasi: Uživaj u ovom životu! Traži samo ono što ti je ugodno i što možeš postići bez muke, a izbjegavaj žrtvu i sve ono što ti je neugodno!

O sumnji u vjeri i Isusovom odnosu prema sumnjivcima piše fra Renato Galić. U tekstu pročitajte njegovo promišljanje.

Bog je cijeli svijet stvorio radi radosti koju slavimo na Božić. On je oblikovao ljudsku narav tako da svaki čovjek, žena i dijete želi božićnu radost i traži ispunjenje u Betlehemu u rođenome Spasitelju.

I kod nas se oko 1850. godine počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca na što su utjecali upravo ta njemačka tradicija i tadašnji prostorno politički odnosi. Čak i prije širenja običaja kićenja božićnog drvca, kršćanski su domovi na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, lovorikama, plodovima i ostalim zimzelenim biljem, za što su uglavnom bila zadužena djeca koja su bila i nagrađena tim plodovima.

To bi bilo korjenito suprotno od onoga što je činio u Bibliji, jer je Biblija kao takva, možemo reći, povijest dijaloga između Boga i ljudi. U konačnici, Bog koji samo šuti nije Bog u kojeg vjerujemo. Taj Bog je biće odnosa i poziva i tebe da ga bliže upoznaješ!

Ako vam na bilo koji način nedostaje dar zahvalnosti, onda razmislite o ovom gubavcu. Njegova zahvalnost, najvažniji je dio ove priče. Na kraju je bio krašen daleko više od ostalih devet jer je njegovo iscjeljenje proizvelo vjeru i upravo ta ga je vjera i spasila, ne samo njegovo tijelo već i njegovu dušu. Nastojte spasiti svoju dušu oponašajući vjeru ovog svetog i izliječenog gubavca.

Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na današnju poruku Matejevog evanđelja u kojemu smo slušali Isusov Govor na gori koji je započeo s blaženstvima, a završava oštrim upozorenjem. Nije dovoljno studirati, znati što to Bog od nas traži, govoriti o tome ili slušati. Čovjek mora odlučiti između dva puta. Svi smo na raskrižju, svatko ima pravo izbora između puta krjeposti i puta poroka.

Svaki onaj koji nedostojno blaguje tu ljubav s oltara, sam svoju osudu jede ili pije. Tako nam stoji u sv. Pismu. Zato bi valjalo uvijek biti pažljiv prema tom presvetom otajstvu naše vjere, ali i paziti na čistoću svoje duše kako bismo uvijek bili pripravni primiti svetu pričest.