Ne bojmo se moliti, kako osobno, tako još više obiteljski. Molitvom ćemo pročistiti sebe, a pogotovo naše međuljudske odnose.

Nasljedovanje mog Boga se ne odvija samo u samostanima nego upravo ondje gdje jesam, jer je Krist rekao da se uzima svoj križ tj. svoju pozadinu te da pomoću nje postajem svet.

Prispodoba o Izgubljenoj ovci trebala bi biti poticaj svima nama da nikoga ne odbacujemo, da nikoga ne smatramo zauvijek odbačenima, odnosno kako za određene ljude jednostavno nema povratka.

Donosimo razlike između svetkovina, blagdana i spomendana koje je pojasnio svećenik Hercegovačke franjevačke provincije trenutno na službi župnog vikara u Tomislavgradu fra Nikola Jurišić,

Upoznajte deseteročlanu obitelj Ajduk iz Opuzena koja svjedoči o ljepoti života s Gospodinom.

I kod nas se oko 1850. godine počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca na što su utjecali upravo ta njemačka tradicija i tadašnji prostorno politički odnosi. Čak i prije širenja običaja kićenja božićnog drvca, kršćanski su domovi na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, lovorikama, plodovima i ostalim zimzelenim biljem, za što su uglavnom bila zadužena djeca koja su bila i nagrađena tim plodovima.

Ljudi koji umru oni dakle se nalaze u jednom od ta tri stanja: pakao, čistilište ili raj. Mi smo pozvani moliti za njih, oni uopće nisu isti poput anđela.

Sveta misa te mijenja i daje snagu da djeluješ milosno, a ne da budeš sebičan i pasivan vjernik.

Goran Ivančić dolazi iz Velike Gorice, iz župe Navještenja Blažene Djevice Marije, te je dugogodišnji međugorski hodočasnik koji je i ove godine pješačio u Međugorje iz Velike Gorice, za što mu je trebalo 14 dana, te prijeđenih oko 500 kilometara.

Svjesni smo kako su mnoge osobe upale u tešku ovisnost kockanja ili klađenja te kako u današnje vrijeme više nije potrebno otići u kladionicu kako bismo se zabavili već nam je to praktički na dohvat ruke. Dovoljno je s par klikova otići na internet te se ondje može uplatiti listić.