U emisiji ‘Pitajte svećenika’ Radiopostaje Mir Međugorje fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova pojasnio je prispodobu o ‘Izgubljenoj ovci‘. U nastavku pročitajte njegovo promišljanje.

”Prispodoba na koju aludira naš čitatelj je svima dobro poznata. Radi se o prispodobi o izgubljenoj ovci. Posebno je znakovita verzija iz Lukina evanđelja, odnosno cijelo petnaesto poglavlje njegova evanđelja u kojem se nalaze tri prispodobe o milosrđu: već spomenuta o izgubljenoj ovci, prispodoba o izgubljenoj drahmi i na kraju – kulminacija – prispodoba o izgubljenom sinu. U sve tri prispodobe je naglasak na Božjem milosrđu; Bog je taj koji pronalazi i čini prvi korak”, kazao je fra Renato pojašnjavajući izvorno značenje prispodobe o izgubljenoj ovci, u kojoj ”izgubljena ovca označuje osobu, čovjeka, vjernika koji je odlutao od Gospodina”.

Izgubljena ovca označuje osobu, čovjeka, vjernika koji je odlutao od Gospodina.

”Naš slušatelj dobro uočava kada donosi više kategorija ljudi koje možemo prepoznati u ovoj ovci: počevši od ateista koji se obratio pa do čovjeka koji se ispovijedi nakon 20 godina života. U današnjem vremenu punom izazova, raznih napasti, raznih ponuda postoji mnoštvo izgubljenih osoba; onih koji traže smisao života na pogrešnim mjestima, koji su se udaljili od Boga i tako dalje.

Naš slušatelj također navodi Savla, koji nakon obraćenja, koje smo proslavili prolog tjedna, postaje sveti Pavao te se lijepo pita što to znači u ovoj današnjoj perspektivi? To je aktualizacija, odnosno primjenjivanje evanđelja na naše vrijeme i na naše živote. Na tom tragu slobodno možemo reći, a što također uočava naš slušatelj, kako izgubljena ovca ne predstavlja tek one osobe koje su se nakon 20 ili 30 godina vratile Gospodinu, nego se zapravo svi mi možemo prepoznati u izgubljenoj ovci. To su oni naši svakodnevni padovi, sumnje, mali grijesi zbog kojih se nekada udaljimo od Gospodina zbog svojih slabosti, utjecaja okoline…”, kazao je fra Renato uz napomenu kako bi ova prispodoba ”trebala biti poticaj svima nama da nikoga ne odbacujemo, da nikoga ne smatramo zauvijek odbačenima, odnosno kako za određene ljude jednostavno nema povratka”.

Na tragu dobrog pastira, i mi bi trebali izići u susret takvim ljudima i biti danas svjedoci Božje ljubavi prema svima.

”Na tragu dobrog pastira, i mi bi trebali izići u susret takvim ljudima i biti danas svjedoci Božje ljubavi prema svima”, govori fra Renato, a naš slušatelj pitao se i o molitvi kao putu pronalaska Boga i možemo li se osjetiti pronađenima?

”Na tragu ove prispodobe, važno je napomenuti da je Bog taj koji nas prvi traži, koji nas potiče, koji nam šalje svoje znakove kojima nas nekako navodi na promjenu. Sve od Boga kreće. Na nama je da prihvatimo Božju ruku i da se odazovemo njegovu pozivu. Molitva je svako važan element u našem vjerničkom životu, odnosno molitva shvaćena kao odnos s Bogom. Ne nužno kvantitativna, već kvalitativna molitva. Molitva je uvijek put do susreta s Gospodinom.

Sva naša trenutna lutanja i susreti s Gospodinom su zapravo slika, predokus onog konačnog susreta s njime kada ćemo u konačnosti biti zajedno”, kazao je fra Renato Galić i zaključio: ”Ako se sada radujemo zbog povratka Gospodinu, kolika li će tek radost biti kada se susretnemo na kraju vremena.”