"Vjera traži povjerenje i rizik, predanje u Božje ruke. Sve to u teoriji znamo, često tako i molimo, ali možda nam baš taj rizik nedostaje. Rizik koji Gospodinu dopušta da od bezizlaznog učini perspektivno", piše br. Marinko Klaić.

”Mogu li se katolici ispovijedati i pričešćivati kod pravoslavnog svećenika i obrnuto?”, zanimalo je slušatelja Radio Mir Međugorja koji se sa svojim pitanjima javio u emisiji "Pitajte svećenika".

Vratio sam se u New York i izgledalo je kao da od svega neće biti ništa. Kada me biskupi vide, kažu: ‘Star je! Ma, on je bankar s Wall Streeta, ne treba nam!’ Više nisam imao kamo ići, pa sam mislio: ‘Kako će to završiti?’ Konačno sam rekao Gospodinu: ‘Znaš što, možda sam umislio, možda ipak nemam zvanje. Možda je sve to bilo za vlastiti razvoj, da postanem dobra osoba, zato Ti vraćam ovo zvanje. Ionako je Tvoje. Ako želiš da postanem svećenik, neka biskup mene nazove.’ I to sam rekao onako kao da se to nikada neće dogoditi, ali tako ćemo to riješiti. Prestao sam tražiti i vratio se na posao.

"Odluči biti kršćanin – čvrsto preuzmi osobnu odgovornost da ćeš u odnosima s ljudima ugađati Bogu, da ćeš svakodnevno donositi odluke zbog kojih ćeš možda ostati sam, ostavit će nas možda i oni najbliži, riskirat ćemo položaje i podršku većine. Tu leži kršćanska hrabrost, beskompromisno se odlučiti učiniti istinu i ljubav u svojoj svakodnevici, na radnom mjestu, u ulozi roditelja, prijatelja i prolaznika", poručuje s. Benedikta Nina Krapić, članica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog.

"Kada Zli vidi da mi ne padamo pod teretom napasti, već joj se snažno odupiremo, brzo će otići od nas jer njemu nije u cilju da se posvećujemo, a posvećujemo se svaki put kad svladamo napast. Nema veće prilike za posvećenje nego kad dođe strašna napast, a ti u svom srcu odlučno kažeš NE grijehu", piše fra Goran Azinović.

"Čovjek je cijeli život ogorčen na sve: Na sebe, svoju bolest, ljude oko sebe koji su sebični, na samoga Boga. Ali je uzrok bolesti dublje, u grijehu. On ga je držao paraliziranim. Isus ga cjelovito liječi: Čovječe, ustani! Uskrsni, čovječe! Uzmi svoju postelju i idi kući!", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Tražimo li od Boga oprost, moramo ga davati i drugima. Mjera praštanja je mjera ljubavi. Tko ne prašta, ne ljubi. Bog će postupati s nama upravo onako kako mi postupamo s drugima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem. Želim majko da postanemo jedno. Odsada se neću više tužiti nad nemirom svojih voda. Znam da se ti u njima kriješ", poručuje fra Velimir Bavarka.

"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.

"Za Isusa vrijedi: Ostaviti sve, odreći se svega, svekolike sigurnosti, svekolike očevidnosti, spaliti sve, porušiti mostove iza sebe, biti kršten ognjem i započeti iznova svoj život, u njegovu ozračju i slobodi. Treba živjeti u oprjeci sa svijetom, prema svijetu, živjeti u miru sa svojima u zajednici Crkve. Nema mjesta lažnomu miru i prljavim kompromisima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.