Na ova pitanja odgovarao je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju, koji je na početku citirao Zakonik kanonskog prava. U nastavku pročitajte cijeli fra Renatov odgovor koji donosi mrežna stranica Radio Mir Međugorje.

Fra Renato je na početku kazao, citirajući Zakonik kanonskog prava u kojem je doneseno općenito pravilo o ovom pitanju ”u dijelu koji govori o sakramentima, odnosno u uvodom dijelu prije nego li će se prijeći na pojedinačne sakramente. Tako 844. kanon glasi: Katolički služitelj dopušteno podjeljuje sakramente samo katoličkim vjernicima, koji ih jednako tako dopušteno primaju samo od katoličkih služitelja…”

”Načelno je zabranjeno katolicima primati sakramente od jednog pravoslavnog svećenika, odnosno u pravoslavnoj crkvi te je to isto tako zabranjeno činiti pravoslavnim vjernicima u katoličkoj crkvi. No postoje izuzetci i posebno okolnosti u kojima je to ipak dozvoljeno. Iznimke su donesene u sljedeća tri paragrafa kanona kojega smo gore pročitali te se govori pod kojim okolnostima se to ipak može ostvariti.

Važno je spomenuti kako se ovo ne odnosi na sve sakramente već samo na tri sakramenta. To su sakramenti pomirenja, euharistije i bolesničkog pomazanja. Kada se ispune uvjeti o kojima ćemo sada govoriti, jedan katolik može primiti samo ova tri sakramente te isto tako jedan katolički službenik može podijeliti samo ova tri sakramenta pravoslavnom vjerniku koji ga traži”, kazao je fra Renato Galić i pojasnio koji su to uvjeti.

”Prvo ćemo o uvjetima koji su potrebni kako bi jedan katolik mogao primiti ona tri sakramenta u pravoslavnoj crkvi. Mora se raditi o nekoj stvarnoj potrebi, ili kako kaže zakonik ako to savjetuje istinska duhovna korist; jedan od uvjeta je također da je katoliku fizički nemoguće doći do katoličkog svećenika ili je zbog nekih moralnih razloga u tome spriječen; isto tako je potrebno da katolička crkva priznaje te sakramente u toj crkvi, što je slučaj kod pravoslavne braće te se na kraju navodi još jedan važan razlog, odnosno da se u svakom slučaju izbjegne mogućnost zablude ili ravnodušnosti”, kazao je fra Renato, a potom, kako bi sve bilo razumljivije, naveo i jedan mogući primjer.

On u tom slučaju može otići u pravoslavnu crkvu koja je u blizini, sudjelovati na slavlju svete euharistije te se pričestiti ili zatražiti na primjer ispovijed ako se nalazi u stanju smrtnoga grijeha te ne može čekati povratak kući.

”Zamislimo da se jedan katolik, koji je svake nedjelje odlazio na svetu euharistiju te se pričešćivao, zbog poslovnih obaveza nazali na jednom putovanju od nekoliko tjedana u nekoj zemlji u kojoj ne može nikako pronaći katoličku crkvu kako bi sudjelovao na euharistiji te da ima duhovnu potrebu za pričesti. On u tom slučaju može otići u pravoslavnu crkvu koja je u blizini, sudjelovati na slavlju svete euharistije te se pričestiti ili zatražiti na primjer ispovijed ako se nalazi u stanju smrtnoga grijeha te ne može čekati povratak kući. Treba se raditi o stvarnoj potrebe, a ne da se prima sakramente čisto da vidimo kako je to kod njih, a postoji u blizini katolička crkva”, kazao je fra Renato za kraj pojasnivši i koji su uvjeti potrebni kako bi katolički svećenik udijelio sakramente ispovijedi, euharistije i bolesničkog pomazanja pravoslavnom vjerniku?

”Opet se radi o ona tri sakramenta te je potrebno da, primjerice, jedan pravoslavni vjernik to traži od katoličkog službenika i ako on procijeni da su pravo raspoloženi za to. No također je potrebno provjeriti kakvi su propisi u pojedinoj pravoslavnoj crkvi te postoje li eventualno neke zabrane za njihove vjernike u tom pogledu, kazao je fra Renato Galić, a cijelu emisiju ‘Pitajte svećenika’ poslušajte u audiozapisu.