Kao da je Isus htio reći: Crkva jest Crkva grješnika, ne savršenih ljudi, ona je živa. Ona je prisutna i u najsiromašnijima i najbjednijima, ona se vuče kroz ovaj svijet, grješna i uprljana, čisteći se u ljubavi i ljubavlju prema Isusu. Ona čini pogrješke, ali ujedno i okajava svoje grijehe.

Na sedmu vazmenu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Tomislava Ćurića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu. Vlč. Tomislav Ćurić, između ostalog poručuje: "Jedni drugima smetamo, predbacujemo si, svađamo se, optužujemo se, izbjegavamo se… A pozvani smo živjeti zajedno i biti jedno. Isus to traži. On to od nas očekuje."

Postoji još jedan zaziv u Isusovoj molitvi: da budu jedno i da svijet povjeruje da si me ti poslao. Bog nam daje sve, ponajprije samoga sebe. Na nama je posvjedočiti, ali kako to izgleda? Kakav si kad izlaziš iz crkve, kada ideš na posao i kod kuće kada ti svi idu na živce?

Na šestu vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu, na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskome katoličkom sveučilištu. Vlč. Bošnjaković, među ostalim, poručuje: "Branitelj je onaj koga zovemo u pomoć. Isus je bio na pomoć učenicima i sada, kad napušta svijet, šalje jednog drugog Branitelja - Duha Svetoga. Ulogu je Duha Svetoga biti blizu, na pomoć čovjeku."

Na petu vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. Mons. Andrić, između ostalog, poručuje: "Sve laži, sve iskrivljeno, svi prividi moraju se urušiti kako bi se mogao probiti novi put, Božji put. A za to treba odvažnosti… za silazak sa starih kolosijeka i potragu za novim putom!"

Bog jednostavno ljubi istom ljubavlju. Nama ljudima jednostavno nedostaje ta ljubav. Imamo sve, ali ne i ljubav. Tražimo je, istinitu ljubav, ali nalazimo ono što ljubav nije.

Na četvrtu vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. prof. dr. sc. Stjepana Radića, svećenika te mjesne Crkve i profesora na KBF-u u Đakovu, a koji vrši i službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, ističe: "Sliku dobrog pastira u osnovi čine pastir i ovce, odnosno stado. Međutim, zašto ne bismo sliku proširili i s Isusom dalje promišljali? U jednom se stadu obično nalazi i neki pas – mi ga nazivamo ovčarom. Nadalje, tu je i pokoji ovan, pa koze i jarci. Nekome će izgledati da ovdje narušavamo pobožnu idilu, međutim, slika dobrog pastira biva upotpunjena tek onda kad i te životinje ovdje pridružimo."

U Ivanovu poimanju 'jesti', 'blagovati' jest isto što i 'vjerovati'. Vjerovati? - kao da govore u čudu njegovi slušatelji. Ne želimo vjerovati, nego jesti. Koji nam dokaz nudiš da dolaziš od Boga i da je tvoja riječ kruh za vječni život? Želimo očevidnost toga kruha.

Na treću vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. doc. dr. Borisa Vulića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesora dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu. Vlč. Vulić, između ostalog, ističe: "Kako to da Krist ovo sveto poslanje odgovornosti za Crkvu, za Kristovo stado, povjerava Šimunu Petru koji nije mogao biti vjeran? Znao je Krist da je Petar dozreo u ozbiljnosti, da je dostigao ozbiljnost svoje vjere."

Uz tesarsku zaokupljenost Josip je podizao Isusa. On ga je oblikovao. Danas bi svaki otac, ali i svećenik, koji također ima zadaću duhovnog očinstva, trebao si postaviti pitanje „Kakav sam to ja otac?“