Oholost je vrlo visoko na listi stvari koje Bog ne voli, jedna od najvećih napasti za kršćanina. Da, ima pokvarene, umišljene i arogantne oholosti svugdje oko nas danas. Ali postoji i oholost koja je više duhovne naravi. Nalazi se duboko, čak i u onima koji hode u Božjoj prisutnosti. To je grijeh koji može biti u nama čak i kad smo na koljenima i tražimo Boga.

Zašto ne uspijevam kad imam toliko dobre volje? To je pitanje koje muči svakog čovjeka koji iskreno brine o svojem duhovnom životu. Doista, sam sv. Pavao, nakon što je patio zbog rata između svoga tijela i duha, dirljivo se pita : "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

Sv. Josemaria Escriva u svojim knjigama Put, Brazda i Kovačnica donosi 17 karakteristika osobe kojoj nedostaje poniznosti koje pogađaju "u sridu".

Pavlovo naglo obraćenje otkriva nam jednu vrlo rijetku kvalitetu: bio je otvoren da mu netko promijeni mišljenje.

"Uvijek je moćnija i sigurnija duboka poniznost negoli svaka vjetrovita uzvisitost. Bolji je tako onaj koji ponizno Bogu služi, negoli onaj koji tvori čuda i uzvisivan je zbog toga. Bez poniznosti, toga lišavanja, uniženja, čime postajemo prah, ne možemo ni koraka učiniti na duhovnome putu", piše nacionalni duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje fra Mate Bašić promišljajući o korijenu svih kreposti-poniznosti. Promišljanje donosimo u cijelosti.

Iza ispovijedi tvrdo odlučimo da ćemo kroz taj tjedan budno bdjeti nad jednom svojom slabosti i paziti da nas ne zaskoči, a kad tamo, upravo u tom tjednu počinimo još teži prekršaj nego inače. I to onda, kad smo se najmanje nadali? Što sad? Hoćemo li pokunjiti glavu i napuniti malodušjem sebe, a cijelu kuću mrzovoljom. Izgrizati se i pasti u očaj? Tvrditi da nismo nizašto i da nikad iz nas neće biti nešto.

"Biti kršćanin ne znači biti sladunjavi mlakonja već odlučan čovjek koji stoji iza svojih ideala", promišljanje je fr. Ivana Marije Tomića, dominikanca, koje prenosimo u cijelosti.

Kako živjeti, a da u prvom redu ne bude naš vlastiti ego? O tome na društvenim mrežama promišlja svećenik Zadarske nadbiskupije don Marin Batur, a njegovu objavu donosimo u cijelosti.

Svaki roditelj trudi se odgojiti sretno, ali i vrlo dijete. Ono što će ga učiniti ponosnim više od bilo kojeg uspjeha u školi ili društvenim aktivnostima je saznanje da je odgojio samostalnu i dobru osobu.

Profesor na KBF-u u Đakovu i bibličar vlč. Ivica Čatić na svom je Facebook profilu progovorio o sve češćoj pojavi polemiziranja na društvenim mrežama, a koje isključuje dobrohotnost i poniznost. Često se mogu pročitati neprimjerene riječi, a primjećuje se i nedostatak poniznosti i poučljivosti te napadi na svećenike. O svemu je tome dr. Čatić progovorio u svom statusu.