Kaže se da je poniznost prva od vrlina, jer nas smješta u stvarnost i omogućuje nam da primimo istinu svih ostalih vrlina – ona je uvijek najbolje mjesto za početak kada "gradimo" vrline. Poniznost je suprotna vrlina ponosu, koji je korijen svih poroka.

"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.

"Poniznost je duhovna vrednota osobe koja sebe ne želi uzdizati iznad bilo koga, a osobito ne iznad Boga. Poniženje je aktivno doživljavanje rušenja vlastitog dostojanstva, ili ne daj Bože, ako mi to činimo ponižavajući druge, tada u drugome rušimo njegovo dostojanstvo", naglasio je fra Mario Knezović

Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu.

U nastavku donosimo 17 osobina koje prema sv. Josemaríji pokazuju da nam nedostaje poniznosti, jedne od ključnih osobina u našem rastu u svetosti.

Na tradicionalnom susretu sa članovima Rimske kurije u Dvorani blagoslova prigodom božićnog čestitanja, održanom u četvrtak, 23. prosinca, papa Franjo je istaknuo da je poniznost „veliki uvjet vjere, duhovnog života, svetosti“ i „sposobnost znati živjeti s realizmom, radošću i nadom, naše čovještvo“ koje Gospodin ljubi i blagoslivlja.

Utemeljitelj Opusa Dei, sveti Josemaria Escrivá zagovarao je postizanje svetosti u svakodnevnom životu kroz posao i poticao na poniznost kao jednu od ključnih osobina u našem rastu u svetosti.

Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome. Primjer sv. Franje Asiškoga može nam pomoći u tome!

"Poniznost srca raznježuje Boga. Oni koji su ispunjeni sobom nemaju prostora za Boga."

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.