"Ukratko, izgubljeno vrijeme je neispunjeno, prazno vrijeme. Darovano, pak, vrijeme drugome nikada nije izgubljeno. Onaj koji daruje dobiva, tko unosi svjetlost u tuđi život, nikad ne hoda u tami", piše fra Ivica Jurić.

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.

Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?

Vidite, kada nas Bog potiče na svetost, ono što On govori jest: “Očisti svoje sjećanje. Ukloni te ogorčenosti. Izbaci ih van. Očisti svoju kuću." Morate očistiti kuću. Morate si postaviti pitanje: "Hoću li tako steći vječni život?"

Fra Stjepan je emisiju "Duhovno duhovita večer" 22. prosinca posvetio temi praštanja drugima i istaknuo važnost da u oprost drugima, kao i traženju oprosta za sebe uvijek imamo Gospodina i od Njega crpimo snagu za taj čin koji ujedno uvjetuje da se u nama istinski rodi Isus ovoga Božića. Isto tako, poručio je da iz svojeg rječnika izbacimo bilo kakve "božićne čarolije" jer u Božiću nema čarolije. Kao vjernici, znamo što slavimo u svetkovini kojoj se tako radujemo.

"Obično se podrazumijeva da kršćanin mora, ili bar treba, uvijek oprostiti. Novozavjetni tekstovi na koje se pritom, u takvom shvaćanju, može pozivati doživljavaju se kao legalistička zapovijed ili kao teška moralna obveza", poručuje o. Dairo Tokić.

Osuđeni ubojica koji je u zatvoru već dvadeset godina napisao je anonimno pismo kapelanu koji jednom tjedno služi misu u zatvoru. "Ugodnu nedjelju želim ti, svećeniče: budući da sam neki dan u kapelici vidio da si umoran, napisao sam ove retke kako bih ti rekao da te volim". Njegovo anonimno pismo prenosimo u nastavku.

Gospodin nas poziva da praštamo i do sedamdeset puta sedam, no čovjeku to zna biti pravi izazov. Svojim snagama možda ne možemo oprostiti, ali se preobražavamo kada predajemo to Gospodinu, pravednome sucu.

Bog je dobar! Uvijek, stalno! Isusova ljubav daleko premašuje sve što možemo zamisliti. Tijekom svojeg zemaljskog djelovanja Isus je uvijek učio opraštanju.

Toliko ljudi živi u ropstvu jer istinski ne vjeruju da ih je Isus oslobodio svojom smrću i uskrsnućem. Molim te, oprosti si što nisi savršen. Ne osuđuj sebe zbog prošlih pogrešaka jer te ni Isus ne osuđuje. On te ljubi unatoč tvojim prošlim grijesima i neuspjesima.