Bog raskajane grješnike smatra svojim izgubljenim blagom, za kojima je dugo tragao. Oni nisu Njegovi neprijatelji.

"Po poslanju crkve, ako je neki čovjek u komi ili u drugom teškom stanju može se dati odrješenje od grijeha po toj posebnoj ovlasti koju daje Apostolska stolica pretpostavljajući da bi osoba htjela ispovijed i odrješenje da je pri svijesti. No ipak sam molio Isusa da mi dadne neki znak jer mi je taj čovjek prirastao srcu", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

"Sjetimo se kad nam je netko nešto nažao učinio i odjednom pojavi se prilika za osvetiti se. Prva pomisao je: 'Joj jedva čekam spustiti mu(joj) pred svima, poniziti ga(ju)'. To je već prvi znak borbe gdje đavao želi da tako postupimo. No, s druge strane osjećamo da to nije dobro i da će nas to učiniti potpuno jadnima ako uzvraćamo istom mjerom", poručio je remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u objavi na društvenim mrežama.

Zahvaljujem Bogu za bolest. Bog me strpljivo čekao i, poput najboljeg Oca, prihvatio moju ispruženu ruku koja je tražila pomoć. Ispunio me mirom i radošću. Molim vas, ne čekajte dugo kao ja. Otvorite već danas svoja srca Kristu i on će učiniti čudo. Jer samo u njemu naći ćete radost i sreću.

"Probudiš u samom sebi sućut prema sebi i da drugi imaju istu sućut. Očekujem da me prihvate, razume, moljakam ih svojom pričom da mi pokažu sućut, da kažu jest ti si nevina žrtva, i ne primijetim koliko postajem odvratan i sebi i drugima zbog toga što se ne mogu ni na što drugo osvrnuti osim na to što su mi drugi zla učinili", istaknuo je fra Ante Vučković.

U mom vrtu se nalazi jedna posebno otporna, frustrirajuća i, usuđujem se čak reći, zlonamjerna trava. Ovaj sam korov nazvao Levijatanom zbog načina na koji širi svoje male pipke posvuda, bez obzira koliko puta izvadim izdanke. Ta mi je pomisao navela da se malo dublje zapitam o vlastitoj duši. Što je moj Levijatan, korijenska slabost, povrijeđenost ili pobuna koja je tako duboko zaglavljena u mom srcu i duši da se gotovo čini dijelom mene?

Iako je treća srijeda u mjesecu po ustaljenom rasporedu rezervirana za Nadzemlje, ovaj je mjesec to iznimno bio treći utorak. Naime, derbi na Poljudu uzeo je treću srijedu pa je Nadzemlje izišlo u susret zajedničkim fanovima. Na uskrsni utorak Nadzemljaši su održali svoj prvi susret uživo nakon pandemije i time vratili sve na staro mjesto: u dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

"Ukratko, izgubljeno vrijeme je neispunjeno, prazno vrijeme. Darovano, pak, vrijeme drugome nikada nije izgubljeno. Onaj koji daruje dobiva, tko unosi svjetlost u tuđi život, nikad ne hoda u tami", piše fra Ivica Jurić.

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.

Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?