Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?

Vidite, kada nas Bog potiče na svetost, ono što On govori jest: “Očisti svoje sjećanje. Ukloni te ogorčenosti. Izbaci ih van. Očisti svoju kuću." Morate očistiti kuću. Morate si postaviti pitanje: "Hoću li tako steći vječni život?"

Fra Stjepan je emisiju "Duhovno duhovita večer" 22. prosinca posvetio temi praštanja drugima i istaknuo važnost da u oprost drugima, kao i traženju oprosta za sebe uvijek imamo Gospodina i od Njega crpimo snagu za taj čin koji ujedno uvjetuje da se u nama istinski rodi Isus ovoga Božića. Isto tako, poručio je da iz svojeg rječnika izbacimo bilo kakve "božićne čarolije" jer u Božiću nema čarolije. Kao vjernici, znamo što slavimo u svetkovini kojoj se tako radujemo.

"Obično se podrazumijeva da kršćanin mora, ili bar treba, uvijek oprostiti. Novozavjetni tekstovi na koje se pritom, u takvom shvaćanju, može pozivati doživljavaju se kao legalistička zapovijed ili kao teška moralna obveza", poručuje o. Dairo Tokić.

Osuđeni ubojica koji je u zatvoru već dvadeset godina napisao je anonimno pismo kapelanu koji jednom tjedno služi misu u zatvoru. "Ugodnu nedjelju želim ti, svećeniče: budući da sam neki dan u kapelici vidio da si umoran, napisao sam ove retke kako bih ti rekao da te volim". Njegovo anonimno pismo prenosimo u nastavku.

Gospodin nas poziva da praštamo i do sedamdeset puta sedam, no čovjeku to zna biti pravi izazov. Svojim snagama možda ne možemo oprostiti, ali se preobražavamo kada predajemo to Gospodinu, pravednome sucu.

Bog je dobar! Uvijek, stalno! Isusova ljubav daleko premašuje sve što možemo zamisliti. Tijekom svojeg zemaljskog djelovanja Isus je uvijek učio opraštanju.

Toliko ljudi živi u ropstvu jer istinski ne vjeruju da ih je Isus oslobodio svojom smrću i uskrsnućem. Molim te, oprosti si što nisi savršen. Ne osuđuj sebe zbog prošlih pogrešaka jer te ni Isus ne osuđuje. On te ljubi unatoč tvojim prošlim grijesima i neuspjesima.

Kako vratiti nadu u bolje sutra u vrijeme smrtonosne pandemije i kako nakon gubitaka kojima svjedočimo smoći snage za novi početak bila je tema HRT-ove emisije "U svom filmu" u kojoj je urednica Tončica Čeljuska ugostila rektora Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, vlč. Domagoja Matoševića.

Ljubimo li sami sebe? Kako možemo razlikovati pseudo-oprost od stvarnog oprosta? Je li cilj moga oprosta pomoći drugima da rastu? Ako bi moje riječi drugoga ponizile, mogu li oprostiti prešutno? Jesam li spreman čekati onoliko dugo koliko je potrebno, čak i ako to vrijeme možda nikada neće doći, da izrazim oprost?