"Probudiš u samom sebi sućut prema sebi i da drugi imaju istu sućut. Očekujem da me prihvate, razume, moljakam ih svojom pričom da mi pokažu sućut, da kažu jest ti si nevina žrtva, i ne primijetim koliko postajem odvratan i sebi i drugima zbog toga što se ne mogu ni na što drugo osvrnuti osim na to što su mi drugi zla učinili", istaknuo je fra Ante Vučković.

U mom vrtu se nalazi jedna posebno otporna, frustrirajuća i, usuđujem se čak reći, zlonamjerna trava. Ovaj sam korov nazvao Levijatanom zbog načina na koji širi svoje male pipke posvuda, bez obzira koliko puta izvadim izdanke. Ta mi je pomisao navela da se malo dublje zapitam o vlastitoj duši. Što je moj Levijatan, korijenska slabost, povrijeđenost ili pobuna koja je tako duboko zaglavljena u mom srcu i duši da se gotovo čini dijelom mene?

Iako je treća srijeda u mjesecu po ustaljenom rasporedu rezervirana za Nadzemlje, ovaj je mjesec to iznimno bio treći utorak. Naime, derbi na Poljudu uzeo je treću srijedu pa je Nadzemlje izišlo u susret zajedničkim fanovima. Na uskrsni utorak Nadzemljaši su održali svoj prvi susret uživo nakon pandemije i time vratili sve na staro mjesto: u dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

"Ukratko, izgubljeno vrijeme je neispunjeno, prazno vrijeme. Darovano, pak, vrijeme drugome nikada nije izgubljeno. Onaj koji daruje dobiva, tko unosi svjetlost u tuđi život, nikad ne hoda u tami", piše fra Ivica Jurić.

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.

Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?

Vidite, kada nas Bog potiče na svetost, ono što On govori jest: “Očisti svoje sjećanje. Ukloni te ogorčenosti. Izbaci ih van. Očisti svoju kuću." Morate očistiti kuću. Morate si postaviti pitanje: "Hoću li tako steći vječni život?"

Fra Stjepan je emisiju "Duhovno duhovita večer" 22. prosinca posvetio temi praštanja drugima i istaknuo važnost da u oprost drugima, kao i traženju oprosta za sebe uvijek imamo Gospodina i od Njega crpimo snagu za taj čin koji ujedno uvjetuje da se u nama istinski rodi Isus ovoga Božića. Isto tako, poručio je da iz svojeg rječnika izbacimo bilo kakve "božićne čarolije" jer u Božiću nema čarolije. Kao vjernici, znamo što slavimo u svetkovini kojoj se tako radujemo.

"Obično se podrazumijeva da kršćanin mora, ili bar treba, uvijek oprostiti. Novozavjetni tekstovi na koje se pritom, u takvom shvaćanju, može pozivati doživljavaju se kao legalistička zapovijed ili kao teška moralna obveza", poručuje o. Dairo Tokić.

Osuđeni ubojica koji je u zatvoru već dvadeset godina napisao je anonimno pismo kapelanu koji jednom tjedno služi misu u zatvoru. "Ugodnu nedjelju želim ti, svećeniče: budući da sam neki dan u kapelici vidio da si umoran, napisao sam ove retke kako bih ti rekao da te volim". Njegovo anonimno pismo prenosimo u nastavku.