Naš pogled na nas same često je ispravan, ali ne u potpunosti. Prečesto se zadržavamo samo na grijehu, umjesto na tome kako nas Bog uistinu gleda.

Supružnici Josip i Inma, povodom 34. Mladifesta, posvjedočili su o važnosti oprosta u braku.

"Životne okolnosti stavljaju pred nas različite izazove, a jedan od tih izazova su ljudi", poručuje rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Ivan M. Lotar.

Oprost u osnovi znači da čak i ako imate negativne osjećaje prema određenim ljudima, i dalje im želite dobro; zapravo, vi im još uvijek želite najveće moguće dobro, a to je Nebo.

Smrt ne predstavlja kraj čovjekova života. Oni koji su – kako kažemo – "umrli", u stvarnosti žive. Samo što su otišli na "drugi svijet". Tjelesna smrt samo je kraj određene etape života. Umire tijelo, a besmrtna duša nastavlja život.

Crkva je bolnica za slomljene, izgubljene, prazne, zbunjene, očajne i odbačene. Svaki grješnik ima budućnost, a svaki svetac ima prošlost. Pa što god da si napravio, što god da radiš, što god ćeš učiniti, možda ti promijeni život ako... u crkvu ipak pođeš.

Oprostiti nekome krivnju, pogotovo tešku, zapravo znači otvoriti vrata nove budućnosti onome koji je pogriješio. A oprost je najbolji put za to jer on ne dopušta grijehu da vodi igru.

Đavao zna da se u ispovijedi peru grijesi i zato obeshrabruje ljude na ispovijed, a ako se čovjek ispovjedi neprijatelj ga na sve načine nastoji osramotiti. Ne nasjedajmo na neprijateljeve lukavštine i laži. Zagledajmo se s pouzdanjem u Isusovo milosrdno srce i pristupajmo Mu s povjerenjem.

Jedna od najvećih đavolskih zamki je odvući čovjeka od svete ispovijedi i to mu nažalost često uspijeva. Upravo zahvaljujući našim mislima i pitanjima koja si postavljamo o smislu svete ispovijedi.

Poznat je Isusov govor kada je rekao da postoji jedan grijeh koji Bog čovjeku nikada neće oprostiti. Iako smo svi čitali to poglavlje u Bibliji i dalje ostaje nejasno što taj grijeh predstavlja i što čovjek mora počiniti da bi tako grdno zgriješio. U nastavku donosimo objašnjenje.