Uspjeh Misionarki ljubavi u poučavanju siromašnih žena u Indiji da koriste prirodno planiranje obitelji podsjetnik je da žene svakog socioekonomskog statusa mogu naučiti prirodne izmjene plodnosti i neplodnosti u vlastitom tijelu i tako te informacije mogu koristiti za planiranje svojih obitelji na način koji poštuje dostojanstvo cijeloga ljudskog života.
Na početku svake veze postoji nepoljuljano povjerenje i uvjerenje: ako se dovoljno volimo, ići ćemo kroz život bez problema i kriza. Nasreću, to nije slučaj. Jer: Tko ne zapadne u krizu neće u svom odnosu moći ići naprijed. Naravno, nitko se ne veseli krizama. Ali bez kriza jednostavno nije moguće živjeti. Par koji se želi razvijati zato smije biti zahvalan za takve situacije. Donosimo sedam stepenica bračnoga odnosa koje vam mogu pomoći da bolje razumijete svoga supružnika!
"Bog je stvorio svakoga od nas, svako ljudsko biće, za veće stvari – da voli i da bude voljeno. No, zašto nas je Bog stvorio neke kao muškarce, a neke žene? Zato što žena daje jednu sliku Božje ljubavi, a muškarac drugu sliku te iste ljubavi. Oboje su stvoreni za ljubav, ali svako od njih na drukčiji način. Žena i muškarac dopunjuju jedno drugo i zajedno upućuju na Božju ljubav potpunije nego što to mogu učiniti sami", poručuje sv. Majka Terezija u pismu upućenom ženama.
Molitva je najmoćnije oruđe koje imamo kao Božje dijete. Vi i ja možda svim srcem vjerujemo u to, ali dok ne shvatimo njegovu važnost, nećemo se time poslužiti.
Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio djetetova odrastanja i odgoja. Imaju pozitivan učinak na unuke te se on razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece.
Objavljen je ljetni dvobroj kršćanske obiteljske revije Kana (srpanj – kolovoz), koji je ovoga puta usmjeren na kvalitetno provođenje slobodnoga vremena, ali i niz svevremenskih i aktualnih tema koje će čitatelju pomoći da slobodno vrijeme ispuni čitanjem dobroga štiva.
Kao prvi zajedno kanonizirani bračni par u povijesti Crkve, Ljudevit i Marija Azelija, roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, proživjeli su avanturu svetosti, bili svjedoci Evanđelja u svom svakodnevnom životu i proživjeli neizmjerne radosti i tuge (četvero djece umrlo je u dojenačkoj dobi, Azelija je patila od raka dojke i prerano umrla, djeca bez roditelja, očevo udovištvo, a zatim i njegova demencija). Unatoč stoljeću koje ih dijeli od današnjih parova i roditelja, oni nam i dalje pokazuju način na koji Boga stavljamo u središte našega života.
"Sve je bilo drugačije, od samoga začeća. Beba se ušuljala pod moje srce na neobičan i samo Gospodinu moguć način. U srcu je bila ogromna radost, ono posebno uzbuđenje kad nosiš novi život i duboki mir, zahvalnost na daru života i sama spoznaja da nas Gospodin toliko ljubi i da nam vjeruje...ali razum je ovoga puta bio toliko jak i preuzimao je vodstvo u većini situacija. Prva dva mjeseca bila sam ljuta na Gospodina, danima bih odlazila na Misu i ispitivala Ga- zašto, zašto sada, jel nisi Isuse mogao pričekati još koji mjesec dok riješimo papire za kuću, dok se bar malo ne smjestimo, dok organiziramo život sa njih troje malenih, dok ne vidimo kako dalje...dok.. ne...?!" Svjedočanstvo o četvrtoj trudnoći i duhovnoj pustinji kroz koju je Gospodin proveo ovu majku donosimo vam u nastavku teksta.