"Razočaranje može biti itekako ubojito. Prema Hallerovu mišljenju, razočaranje u čovjeku ubija osjećaj koji ga inače pokreće, a zove se nada. Razočaran čovjek se ničem ne nada", piše u svojoj novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Nada nas vodi u konačnu puninu, vječno slavlje, vječno blaženstvo.

Nije toliko Njegovo rođenje bacilo sjenu na Njegov život i tako dovelo do Njegove smrti; radije je da je Križ bio tu od početka, i bacao je svoju sjenu unazad na Njegovo rođenje.

Obraćeni kriminalac uči nas da ne uzmičemo ili odstupimo od povjerenja u Isusovo Kraljevstvo, bez obzira što vidimo u ovom životu. Jednog dana, kao što nas jučerašnja svetkovina Krista Kralja uvjerava, ono što se sada može vidjeti samo vjerom bit će očitovano svima. To je veličanstvena nada Crkve!

Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe. Naši životi povezani su jedan s drugim, kroz nebrojene interakcije međusobno su povezani. Nitko ne živi sam. Nitko ne griješi sam. Nitko se ne spašava sam.

Da bi primio vječnost u sebe, da bi primio neumornu ljubav i nadu u sebe, moraš primiti Boga. A Bog je ovaj ludi način ljubavi. Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja. 

Teološka vrlina nade ne počiva samo na stvarnosti da čeznemo za ispunjenjem u životu, već da će ta čežnja biti definitivno odgovorena u Bogu, u nebu.

"Kad Bog ostane po strani, niti jedna stvar koja nas se doista tiče ne može naći stabilno mjesto, sve naše velike i male nade počivaju na praznini. Da bismo "odgajali u nadi", kao što predlažemo (…), prije svega je potrebno otvoriti svoje srce, svoj um i čitav svoj život Bogu, kako bismo među braćom bili njegovi istinski svjedoci", kazao je papa Benedikt XVI. na otvaranju kongresa Rimske biskupije posvećene temi "Odgajati u nadi".

Kočerinski župnik dr. sc. fra Mario Knezović u duhovnom nagovoru emitiranom u programu Radiopostaje Mir Međugorje, razmatra zašto čovjeka obuzima strah i tjeskoba te kako pustiti Isusa u srce da stiša oluju i umiri vjetrove?

"Katedrala je znak nade, poruka obnove, ne samo obnove kamenja, nego zajednice (...) Zahvaljujući velikodušnosti donatora, suradnji i solidarnosti, ponovo je rođena. Naime, sudjelovala je zajednica, odnosno tijelo Kristovo raspršeno u svijetu i to je za nas znak velikog zajedništva", naveo je među ostalim, za Radio Vatikan, maronitski nadbiskup u Alepu Joseph Tobij.