"Godinama kasnije, na vrhuncu mog bijesa spram Boga, taj incident mi je pao na pamet i vratio sam se na taj dan. To je bio trenutak koji me definirao – zato sam ovdje. Ovdje Bog želi da budem (...) Moja misija je pružiti nadu ljudima podučavajući ih kako se suočiti s fizičkim izazovom. To se ostvaruje ne samo s nadom da ćete svladati bilo kakve prepreke koje vam se nađu na životnom putu, već i s razumijevanjem da to ne morate učiniti sami. Možete postati dio nečega mnogo većeg od vas samih. Možete ispričati svoju priču i dati nekom drugom istu nadu koja će im omogućiti da pobijede u svojim borbama i ispričaju svoje priče."

"Nisam razumjela prijatelja koji mi je prošlo ljeto rekao - shvatit ćeš tek na kraju - ljepota svega uvijek je u putovanju, a ne u konačnom cilju. Bio je u pravu! Nije uopće bilo stvar viška kilograma, bilo je stvar promjene stava i postavki u glavi. Putovanje je ono koje je konačna i najveća nagrada, koja stoji iza svega ovoga", promišljanje je Natalije Levak, magistrice religiozne pedagogije i katehetike koja na svoj život gleda očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život. Donosimo drugi dio njezinog svjedočanstva.

Đavao traži nadmetanje, podjelu, htio bi da mladi u ovomu društvu budu podijeljeni i izgubljeni, da budu deprimirani i tjeskobni; đavao želi da svaki mladi čovjek bude sam protiv svih.

Sotona šapuće: "Ne vrijediš ništa. Ružna si. Nitko te ne voli." I povjerovala mu je. No ne zadugo. Danas je Natalia Levak magistrica religiozne pedagogije i katehetike, zdrava djevojka koja na svoj život gleda drugačijim očima, očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život.