"Ne znaš koliko je u njega ranjenih dijelova. A on se bori da ih sakrije. Da ga drugi ne sažalijevaju. Da ga rane ne slome. Da može ići naprijed bez obzira što prošao"

"Ranjen čovjek, koji je odlučio ići naprijed, najveća je snaga koja hoda ovom zemljom"

"Ne moraš se vraćati na mjesta na kojima nisi bio sretan. Što svojom, što tuđom krivnjom. Tamo gdje ljudi prema tebi nisu bili ljudi. Budi tamo gdje si stvarno živio, disao, vjerovao. Bio ono što jesi."

"Uvijek postoje dvije vrste ljudi. Oni koji dovode vašu vrijednost u pitanje i oni koji je ne dovode. Iako ima puno podjela, ovu nikako nemojte smetnuti s uma", napisao je vjeroučitelj Žuvela.

"Neka kažu da sam staromodan. Da ne razumijem što je pravi život. Ne razumiju oni što to znači ne okretati se kako vjetar puše. Uvijek ostati negdje po strani. I uživati u malim stvarima daleko od buke svijeta."

"Nađi nekoga tko će biti ljekovit za tvoju dušu, nekoga kome ćeš moći reći sve što nosiš na duši i nakon toga se osjećati kao novi čovjek."

„Igre su dobro pedagoško sredstvo jer djeca brzo gube koncentraciju, a kroz igru i ne znajući zapravo uče. Bitno je sadržaj uklopiti u ono što im podržava koncentraciju: igra, priča...”, naglasio je vjeroučitelj Mario Žuvela u Argumentima HKR-a. Istaknuo je kako je nekada, prije desetak godina, bilo lakše djecu poučavati i odgajati. Suvremeno doba donijelo je nove izazove kojima se treba prilagoditi. Pročitajte kako su nastale kršćanske društvene igre te karantena igre te koliku ulogu salezijanci imaju u odgoju djece i mladeži.

Vjeroučitelj je, urednik nekoliko portala, glazbenik, pisac, izumitelj društvenih igara vjerske tematike, a najvažnije - suprug i otac šestero djece. On je Mario Žuvela čiji tekstovi i mudre misli nadahnjuju mnoge. Snažni tekstovi ostavljaju dojam da je riječ o čovjeku koji je u životu prošao kroz razne oluje te koji je, možda, doživio pokoji brodolom. Odgovorivši na nekoliko pitanja Žuvela za Hrvatsku katoličku mrežu donosi promišljanja i svjedočanstva o vlastitom životu pitajući se i tražeći odgovore na pitanja poput: "Što mi je Bog želio poručiti određenim stvarima, zašto se događaju neke teške i bolne stvari, postoji li neki lakši put u životu, kako donijeti najbolje odluke u situacijama na koje ne mogu utjecati?"

Često mislimo da naše zahvale trebaju ići samo onima koji su nam pomagali u ostvarivanju ciljeva i davali poticaj i pohvale za svaki naš trud tijekom teških perioda, no ponekad je potrebno osvijestiti da za ovo što sada jesmo, nekada su zaslužniji oni koji su radili protiv nas.