Budi dio naše mreže

Ključna riječ: krunoslav-pacalat

Sablazan je duhovno ubojstvo!

Netko se hvali kako je veliki vjernik, kako redovito ide na misu, a ponaša se nedolično, ili mu je svejedno kad psuje (i opravdava to svojom slabošću), zatim mu je svejedno kad zbog svoje neorganiziranosti ili umora propusti misu te zaboravlja moliti. Ili nije pravedan prema podređenima (ne isplaćuje uopće ili na vrijeme plaću).

Povjerenje je rizik, ali o njemu ovisi zajedništvo među ljudima

Jesmo li osobe od povjerenja? Tu bi odmah brzopleto odgovorili pozitivno. Ali u stvarnosti, je li tako? Što je to pravo povjerenje? To je jedan predivan osjećaj da će sve pozitivno dogoditi. Taj se osjećaj razlikuje od osjećaja nade. Povjerenje je očekivati od osobe koja nešto organizira da će to učiniti u skladu sa njihovim životnim vrijednostima. Osnove povjerenja su kredibilitet, pouzdanje i autentičnost. Teško je osobi koja je iznevjerena.

Kako se nositi s patnjom?

Patnja je sastavni dio našega života. Nije ponekad lako u životu sa patnjom. Pitamo se često 'zašto baš ja?' Tu su razne nevolje, a najviše nas optereti patnja. Tu je najteža patnja koja dolazi po bolesti. »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« odjekuje s bolesničkih kreveta. Traži se smisao patnje. Ali se ne može naći. Optužuje se Bog. Kao Job u Bibliji: »K tebi vičem, ali mi ne odgovaraš. Prema meni si postao okrutan. Rukom preteškom na me se obaraš! O ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: Začeo se dječak!«

Ljubomora - mora je svake ljubavi

Ljubomora je rak rana našega vremena. Rak rana svakoga, a pogotovo bračnog odnosa. Odmah želim reći da ljubomore ne smije biti ni malo u našem životu. Naime, opće je mišljenje da u (pogotovo u bračnom) odnosu mora biti 'malo' ljubomore. Jer, kao to je izraz ljubavi i brige za drugoga! Svašta! Ja pitam takve: koliko 'malo'? Čime se ona mjeri? Zar nam ne govori sama riječ nešto što 'mori' ljubav. Kako onda to 'mora' biti u odnosu?

Škrtost je teški grijeh protiv Boga i bližnjega

Nitko od nas ne voli biti škrt, pa onda to neki nazivaju štedljivošću, a neki drugačije. Postoje i oni koji i daruju nešto, ne čine to s ljubavlju, slobodno. Neki je interes posrijedi ili obzir. Ljudi često, pogotovo novac, daju od svoga suviška. Za razumjeti je s jedne strane da se brinemo za svoju budućnost, ali s druge ne.

Ljutnja je znak, često, naše ugroženosti

Ljutnja je često prisutna u našim životima. Što je, zapravo, ljutnja? Mnogi ne znaju što je ljutnja? Pa da malo razmišljamo o ljutnji. Dakle, ljutnja ili bijes je jedna teška emocija. To je emocija koja je (ne)opravdano izazvana. Ako je opravdano izazvana, onda se treba promijeniti na bolje, i prestati se ljutiti. Emocija za koju mnogi misle da je treba izbjegavati i skrivati te je se treba sramiti, izbjegavati je, jer je negativna emocija, koje se treba čuvati, i ne je pokazivati.

Koliko držim do nedjelje, Dana Gospodnjeg, toliko držim do Boga

Danas se obezvrijedio Dan Gospodnji - nedjelja. Pa ću malo razmišljati o nedjelji. Naime, već nam treća Božja zapovijed nalaže da svetkujemo nedjelju, kao Dan Gospodnji. U Starom zavjetu to je bila subota, a u Novom zavjetu je to nedjelja, zbog Kristova uskrsnuća Gospodnjeg. Već je sv. Augustin to pojasnio: „Svetost nedjelje je znak zahvalnosti i odanosti čovjeka prema dobroti Stvoritelja i njegove brige za sve stvoreno, a posebno za čovjeka vjernika. Zato je Bog zapisao na ploče Zakona ono što ljudi nisu umjeli čitati u svojim srcima“.

Pobožnost je znak da si u vezi s Bogom

Malo ćemo razmišljati o vlastitoj pobožnosti. U Bibliji piše, točnije u 1 Tim 4,7: „Vježbaj se u pobožnosti!“ A što je to pobožnost? Čini mi se da nam nije do kraja jasno. Dakle, pobožni puk često misli da je dovoljno za pobožnosti dovoljno otići na misu, moliti se, hodočastiti, postiti i činiti druge duhovne čine. Takvo ponašanje vjernika zna biti samo folklor. Te samo ponekad ima veze s vjerom.

1 2 3 4
Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja