Ljutnja je često prisutna u našim životima. Što je, zapravo, ljutnja? Mnogi ne znaju što je ljutnja? Pa da malo razmišljamo o ljutnji. Dakle, ljutnja ili bijes je jedna teška emocija. To je emocija koja je (ne)opravdano izazvana. Ako je opravdano izazvana, onda se treba promijeniti na bolje, i prestati se ljutiti. Emocija za koju mnogi misle da je treba izbjegavati i skrivati te je se treba sramiti, izbjegavati je, jer je negativna emocija, koje se treba čuvati, i ne je pokazivati.
No, kažu stručnjaci, ako se ona potiskuje, ona može biti osobno štetna ali i za okolinu. Ona ne može biti ni pozitivna ni negativna. Ljutnja želi promijeniti stav drugoga. Ljutnja, ako se potiskuje, može povećati krvni tlak, može izazvati razne smetnje, glavobolje, može uzrokovati probavne smetnje, često dovodi do depresije, anksioznosti, bijesa i agresije. Djeca nipošto ne smiju potiskivati ljutnju. Ona može biti iracionalna reakcija u svađi. Može bìti objektivnim događajima izazvana.. očituje se u doživljaju srdžbe ili gnjeva, u nasilnom ponašanju, negativizmu prema autoritetima, namjeri da se nekoga fizički ili psihički povrijedi. Ljutnja je emocija frustriranosti. Ljutnja frustriranu osobu čini agresivnom i osvetoljubivom. Čak je to ponekad povod svađama.
R. Novaco govori o tri načina ljutnje: kognitivnu (procjene), somatski – afektivne (napetost) i ponašanja (povlačenje i antagonizam). William G. DeFoore 2004 opisuje ljutnju kao lonac na pritisak; a mi samo možemo primjenjivati pritisak na našu ljutnju na određeno vrijeme dok ne eksplodira. Ljutnja može imati fizičke čimbenike kao što su povećani otkucaja srca, krvni tlak i razina adrenalina i noradrenalina . Neki misle da je svađa (ljutnja) dio borbe za posljedice od takvog napada. Ljutnja je često dominantan osjećaj ponašanja. Treba spomenuti kako ljutnja puno puta ima različite fizičke i psihičke posljedice. Ljutnja čovjeka se može primijetiti najčešće na licu čovjeka, zatim u govoru tijela, tu su i reakcije na fiziološkom području. Može ljutnja prijeći u svađu pa čak i u agresivnost.
Moderni psiholozi gledaju na ljutnju kao primarna, prirodna i zrela emocija doživljena od svih ljudi, i kao nešto što ima funkcionalnu vrijednost za opstanak. Moderni psiholozi, za razliku od ranijih pisaca, također su ukazali na moguće štetne učinke suzbijanja bijesa. To može biti i manipulacija. Aristotel također definira ljutnju, ovako. O ljutnji kaže: „Ljutnja se može definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko poniženje koje je bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima.“
Najbolje je svima objaviti da smo ljuti. Za ljutnju je dobro osigurati prostor. Naime, možemo je i fizički izraziti, ali tako da nikoga ne povrijedimo. Npr. vreća za boks, udarcem o stol… Dok se ljutimo trebamo se primjereno ljutiti. Ljutnja, je dakle, osjećaj na koji se ne može utjecati, on se dogodi sam po sebi, ili uzrokovan nekim čimbenikom, ali s vlastitim postupcima, koji proizlaze iz tog osjećaja, možemo upravljati.
To znači da biti ljut nije još loše ni grijeh, ali postupci, ako su loši, su za osudu. Grijeh su.
Vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara te je zbog toga prikovan za krevet, s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.