Nitko od nas ne voli biti škrt, pa onda to neki nazivaju štedljivošću, a neki drugačije. Postoje i oni koji i daruju nešto, ne čine to s ljubavlju, slobodno. Neki je interes posrijedi ili obzir. Ljudi često, pogotovo novac, daju od svoga suviška. Za razumjeti je s jedne strane da se brinemo za svoju budućnost, ali s druge ne.
Isus je rekao: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?“
Koja je razlika između štedljivosti i škrtosti? Štedljiv čovjek štedi na sitnicama da bi mogao kupiti nešto veće… Škrt čovjek isto štedi, ali kad dođe vrijeme i prilika da nešto kupi ili potroši na nešto, ili da posudi potrebnijem ili da nekome da (potrebnijem), teško mu to pada. Pogotovo kad se radi o novcu, pa makar se radilo o njemu samome. Sve što primimo trebamo i dati. Zadržavanje je destruktivno. To je nepovjerenje u život. Time kažnjavamo sebe. I to strahom od nedostatka.
Škrtost ima velike posljedice. Najprije stvara loše međuljudske odnose. Zatim takvi ljudi ne uživaju u životu. Treba dati, ne zato što moram, već zato što to želim. To treba izvježbati. Pažnja prema nekome, lijepa riječ, podizanje raspoloženja. Ili ćete s nekim podijeliti obrok, napraviti nekome nešto u čemu ste vješti… Samo dajte kada osjetite želju i volju za davanjem. I dajte od srca. To jako dobro oslobađa od straha jer ćete jako brzo primijetiti mehanizam koji koliko god vi dajete, vama daje još više. To može promijeniti život.
Škrtost je jako loša osobina. Takvi su ljudi emocionalno hladni. Nemaju ni pažnje ni ljubavi prema bližnjemu. Uglavnom su bezosjećajni. Već je Sokrat rekao: „Ne traži razgovor s mrtvacem, niti dobročinstvo od škrca“. Možemo slobodno reći da je stvar obiteljskog odgoja. Takvi ljudi su jako pohlepni. U 1 Tim 6,10 piše: „pohlepa za novcem izvor je svih zala“. Iz pohlepe se zna prijeći u krađu, klevetu, pljačku, lakomost! Pa čak i ubojstvo. Lakomost je bila prisutna i kod prvog grijeha. Škrtost najprije uzima dušu.
Što treba učiniti ako se ulovimo u škrtosti? Ispovijediti se i postati drugačiji. Jer Bog oprašta i najteže grijehe, a škrtost to je.
Vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara te je zbog toga prikovan za krevet, s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.