Pojam kriza izvorno je označavao mišljenje, procjenu ili odluku, a potom onda i neko zaoštravanje. U tom smislu je počeo označavati problematičnu, prijelomnu točku povezanu s potrebom donošenja odluke. Krize su događaji ili razdoblja koja vode prema nestabilnoj ili opasnoj situaciji pojedinca ili pak skupine i cijeloga društva", piše don Ivan Bodrožić.

Potrebno je, jednom za svagda, prihvatiti trpljenje onakvo kakvo nam ga Bog šalje i na način na koji On to želi. Stav duše mora biti stav prihvaćanja i povjerenja u Boga bez pridržaja. To je jedini način pravog rasta u svetosti. Taj put nije lagan i tim putem treba krenuti korak po korak dok se ne prispije do konačnog cilja koji je prava ljubav prema Križu.

"Moja osnovna intencija je bila vidjeti da Kristov križ i rane mogu biti preobražene i jesu preobražene u pobjedu, te tako svaki moj križ i rane mogu biti preobražene. Po križu mi ulazimo u Uskrs", govori fra Josip Vlašić u videu kojem vam donosimo u nastavku.

"Kristova logika pšeničnog zrna i njegova umiranja je teška i zahtjevna. Zato Isus koristi glagol mrziti kako bi to naglasio. „Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ To „mrziti“ znači izabrati smrt u Kristu i umiranje s njime na križu, ali time čovjek izabire i zadobiva život", piše pater Marko Bijelić.

Sjeti se grijeha čovječe i zaplači danas nad Mukom Isusa i bolima Marijinim. Danas kada otajstveno Isus biva predan i odveden. Poradi tvoga grijeha. Sjeti se čovječe i obrati se. Pusti suzu za Bogom. Plači sa Majkom da ti srce omekša i postane hram štovanja Boga. Da bude izvor ljubavi za gladne ljubavi i ranjene grijehom. Sjeti se grešniče Ljubavi Boga. I ne zaboravi. Nikada.

Zašto Bog dopušta patnju? Koji je smisao trpljenja i križa? Što je uopće patnja, a što križ? Odgovore na ova pitanja donosi fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Tko od nas nije doživio nešto od izdaje, straha, poniženja, lažnog predstavljanja, nemoći, zlobe od drugih, grižnje savjesti i mračne slutnje? Ova priča o mukama nije ispričana filozofskim, teološkim ili metaforičkim jezikom. Ne, ova priča je naša priča, puna životnih istina kojima nas nitko nikada ne mora učiti.

"Tolika nam dobra padoše i padaju u dio pomoću križa, pa da se Krist ne će dati razapeti? Pitam: tko bi to rekao? Da nije htio, tko bi ga bio prisilio? Tko bi ga primorao? Zašto je poslao proroke koji najaviše da će biti raspet ako nije trebalo da se raspne i da nije htio da to trpi? Zašto križ nazva časom ako zaista ne htjede biti raspet?", pitao se fra Zvjezdan Linić.

"Zagrliti križ znači zagrliti Krista Spasitelja i prebivati u ljubavi presvetoga Trojstva. Ustrajno noseći svoj križ stići ćeš k vječnom cilju, stići ćeš u nebesku domovinu i uživati plodove svoga križa. Ne posustaj, kada padneš zagledaj se u Krista koji će te podignuti i povesti u svoje kraljevstvo", piše fra Zlatko Ćorić.

Kada nas je Bog stvorio, pripravio je i naš križ. Po nošenju vlastitih i križeva bližnjih jačamo i vraćamo se Njemu. Shvatimo križ kao Božje oružje kojim nas On drži uz sebe.