O važnosti posta, pokore i žrtve, kao svojevrsnom ispitu odluka koje se donose u nadolazećem vremenu korizme, razgovaralo se u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija 16. veljače.

Na prvi pogled pustinja se može činiti mjestom borbe, mjestom napuštanja. Pogled u suhu pustinju našega života može nas dovesti do vjerovanja da nas je Bog napustio; da je daleko od nas. Međutim, iznova i iznova u Svetom pismu Bog nam pokazuje da je pustinja, mjesto daleko, mjesto muke i borbe privilegirano mjesto susreta s Bogom.

"Isus nas zove pojedinačno, zove nas našim imenom. On nije rekao da obratimo druge, nego da se mi obratimo i vjerujemo evanđelju. Što nam vrijede sva odricanja, što nam vrijedi sav post i molitve ako iz korizme nećemo izići bolji? Što nam vrijedi", piše fra Ante Mitar.

Ako tijekom korizme ne jedete slastice, višak novca dajte siromašnima.

Koliko ste se puta zavjetovali da ćete više vježbati, bolje jesti ili više spavati? Ili na duhovnoj razini, obećali sebi da ćete se dosljednije moliti, njegovati vrline ili voljnije prihvatiti asketizam? Ipak, kad dođe vrijeme za pokretanje ideje iz akcije, od opredjeljenja za praksu, nešto se u nama ledi i opire. Ubrzo napustimo svoju obvezu i postajemo frustrirani i depresivni. Kad razmišljamo o odrastanju u vrlini, obično zamišljamo kako se pukim snagom volje probire na put do kreposnog života. Ali lako je zaboraviti važnu stvarnost duše: mašta je moćnija od razuma.

"U korizmama sam se vrtio oko sebe i dokazivanja Bogu da ja mogu nešto učiniti za njega. Kao kada sam nekada dolazio kući sa utakmica i čekao da me netko pita tko je pobijedio i koliko si dao golova ili koševa.. Bog nije takav. Boga ne zanima moja disciplina, uspjeh ili neuspjeh oko ciljeva u ovoj korizmi. On ne broji golove. Što Bog od nas želi? Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

Korizma kao vrijeme priprave za otajstvo Uskrsa označava dublje pronicanje u ono što Uskrs doista jest, u čemu se temelji. U posljednjim trenutcima života, prije nego što će predati duh Ocu, Isus je rekao: »Dovršeno je!« (Iv 19, 30). Papa Franjo te riječi govoreći da je „djelo spasenja dovršeno, da sva Pisma nalaze svoje ispunjenje u ljubavi Krista, žrtvovanog Jaganjca. Isus je, svojom žrtvom, pretvorio najveću nepravdu u najveću ljubav.“ Tijekom korizme kao svojevrsnoga duhovnog poslanja, poziva, imamo priliku iznova promišljati, dozrijevati u ljudskosti i povjerenju u Boga.

Kao početak korizmenog doba, Pepelnica je važan dan u životu Crkve. Kako dati tom danu veći značaj i pripremiti se za to milosno vrijeme pročitajte u nastavku teksta.

Generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije dr. Krunoslav Novak predvodio je misu i obred pepeljenja za djelatnike ustanova i ureda Tajništva HBK na Pepelnicu 17. veljače u zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru.

Crkva nas poziva na kolektivni čin obraćenja kroz obred pepeljenja. Taj dan pred nas stavlja čitanja koja pozivaju na produbljivanje odnosa s Bogom u skrovitosti. Djeluje nespojivo to vanjsko očitovanje pokore i Isusov poziv na skrovitost. U svojoj mudrosti Crkva nas odgaja za puninu: da štujemo Boga i iznutra i izvana, da čistimo hram Božji, dakle, naše vlastito srce i da zajedno zagovaramo obraćenje čitavog naroda.