Isus se suočio s 40 dana kušnje u pustinji, no i Stari zavjet je isprekidan brojnim drugim razdobljima od 40 dana, uključujući:

Mojsije je bio na gori s Bogom 40 dana i noći;
Izviđači su 40 dana istraživali Obećanu zemlju;
Golijat je izazivao Izraelce na borbu svaki dan tijekom 40 dana;
Obrok koji je donio anđeo održao je Iliju 40 dana u pustinji;
Ezekiel snosi kaznu Izraela 40 dana;
Bog odgađa uništenje Ninive za 40 dana dajući gradu vremena da se pokaje;

Četrdeset je broj kazne i pokajanja, kušnje i odmora, a prije svega apsolutne ovisnosti o Bogu.

Sam broj 40 također se pojavljuje u godinama. Predstavlja povremeni ‘odmor’ dodijeljen zemlji Izrael u Knjizi o sucima. To je također trajanje vladavine Šaula i Davida i broj godina koliko je Izrael trebao biti u izgnanstvu prema Ezekielu. Četrdeset je također broj dopuštenih udaraca bičem u kazni (Pnz 25,3) i duljina glavne dvorane prvog i drugog hrama u Starom zavjetu.

Četrdeset je broj kazne i pokajanja, kušnje i odmora, a prije svega apsolutne ovisnosti o Bogu. Kad god Bog želi učiniti nešto značajno, On to učini za 40 dana (ili godina). Kao što ova biblijska enciklopedija primjećuje, “Četrdeset je povezano s gotovo svakim novim razvojem u povijesti Božjih moćnih djela, posebno spasenja.”

Svaki od navedenih zasigurno označava novo razdoblje u povijesti spasenja. Potop iz Postanka očito označava uništenje poznate zemlje i novi početak za čovječanstvo. 40 dana u pustinji, na planini i u Obećanoj zemlji, naravno, iz izvještaja o izlasku, novog početka u povijesti Izraela. Isto tako, institucija monarhije, sa Šaulom, a potom i Davidom, također označava novu eru za drevni Izrael, piše Stephen Beale s portala Catholic Exchange.

Biblijski simbolizam 40 ima intrigantnu analogiju u prirodnom svijetu. Četrdeset je, pokazalo se, tradicionalni broj tjedana trudnoće.

Trudnoća je doista prikladan model za gore navedena biblijska razdoblja. Počinje intenzitetom trenutka začeća, slijedi vrijeme obilježeno i boli i radosnim iščekivanjem, a onda, tek nakon tog razdoblja odgode, dolazi rođenje nove osobe.

Stoga je najprikladnije da je novo doba spasenja za sve započelo trudnoćom: Marijinom.

Blažena Djevica Marija/ Foto: Dario Zürchauer

Podsjetimo se da je izvještaj o egzodusu osobito usporedan s usponima i padovima trudnoće. Započelo je izvanrednim prelaskom Crvenog mora, nakon čega je uslijedio dugi boravak u pustinji, a završilo dramatičnim ulaskom u Obećanu zemlju.

Prelazak preko Crvenog mora poznati je simbol krštenja. Ali isto je i s prelaskom rijeke Jordan (vidi na primjer Origen.) I zapamtite, krštenjem smo ‘nanovo rođeni’ (Zapravo, možda bi se mogla vidjeti kontinuirana analogija s porođajem, koji počinje s žena koja ima ‘vodenjak’.) Usput, 40-dnevna poplava iz Postanka također predodređuje krštenje.

Krštenje / Foto: Dario Zürchauer

Veze između vjerničke ustrajnosti, duhovne obnove i posebno krštenja jačaju nam svaku korizmu, na kraju koje smo pozvani obnoviti svoja krsna obećanja. Na taj način sudjelujemo u Kristovom pustinjskom iskustvu, koje je započelo njegovim vlastitim krštenjem (na rijeci Jordan).

U izvještaju iz Starog zavjeta, 40 dana lutanja predviđalo je njihov budući boravak u Obećanoj zemlji. Tako je i u Novom zavjetu učenicima dano 40 dana okusiti njihov budući život u slavi: 40 dana je vrijeme koje je Isus ostao na zemlji nakon svog uskrsnuća.

Sveto pismo nas poziva da krenemo u vlastiti egzodus/ izlazak od 40 dana. I to nam daje mnoge modele za ta duhovna putovanja. Bilo da želimo prebroditi vlastite životne “poplave”, preživjeti pustinju ili “ubiti” svoje vlastite Golijate, korizma je vrijeme za duhovnu akciju i muku– u konačnici znajući da je Isus taj koji putuje s nama, koji djeluje u nama i pati za nas i s nama.

Raspeti/Foto: Dario Zürchauer