U sakramentu pokore katolici su dužni priznati ozbiljne (smrtne) grijehe u naravi i broju od posljednje ispovijedi. Ako jedan nije siguran u broj, tada je prihvatljiva procjena.

Imaju li grijesi predaka ikakve posljedice na njihove potomke, odnosno ispaštamo li mi za grijehe naših predaka? Trebamo li moliti za ozdravljenje obiteljskoga stabla? Kako je moguće da smo opterećeni takvim stvarima ako smo na krštenju očišćeni od grijeha? Odgovara bivši studentski kapelan u Zagrebu don Damir Stojić.

Sakrament pomirenja snažan je način na koji pokazujemo pokajanje za svoje grijehe, a zauzvrat primamo obilno Božje milosrđe. U ovom čudesnom sakramentu svećenik djeluje in persona Christi ("u Kristovoj osobi"). Znači, ne priznajete svoje grijehe svećenikom, nego je Isus Krist u svećeniku. Samo Bog može oprostiti grijehe, a Isus je ustanovio ovaj sakrament prikazan u Svetom pismu.

Mehaničar u servisu objasnio je frustriranom vlasniku vozila da kotači njegova automobila nisu ravni i da je to moglo uzrokovati rupa na cesti kroz koju je prošao. Bez stalne pažnje i stalnog podešavanja upravljača, automobil je sklon skretanju s ceste. Ono što vrijedi za automobil, u tom smislu vrijedi i za ljudsku dušu. Suvremene autoceste pomažu vozačima da ostanu na putu s naslikanim crtama i trakom tutnjave kad izađu iz trake. U moralnom životu, pogodna milost i naša slobodna volja činiti ono što je ispravno za nas obavljaju istu funkciju, a ako skrenemo s kursa, tutnjava savjesti nježno će nas natjerati natrag.

Nije neobično zaboraviti spomenuti grijehe ako već dugo niste bili na ispovijedi. Međutim, sljedeći put kad idete na ispovijed, trebali biste spomenuti grijehe koje ste zaboravili reći u prethodnoj ispovijedi. To će povećati milost u vašoj duši i pružiti vam duševni mir.

Postojanje zla uobičajena je primjedba na postojanje Boga, ili barem na osobnog Boga koji je sveznajući i svemoćan. Kako je moguće pomiriti vjerovanje u Boga s jasnim dokazima zla i njegovih mnogostrukih očitovanja? Ovo je dobro pitanje koje ljudi postavljaju tisućama godina (dovoljno je pročitati knjigu Jobovu u Starom zavjetu). Da bi se odgovorilo na pitanje, moraju se ispitati dvije povezane, a opet različite ideje. Poznati redak Aleksandra Solženjicina savršeno sažima moralno zlo: "Postupno mi je otkriveno da linija koja razdvaja dobro i zlo prolazi ... točno kroz svako ljudsko srce - i kroz sva ljudska srca." Čovjek, svaki čovjek, odlučuje počiniti moralno zlo ili ne. Bog nije uzrok ove vrste zla, ali dopušta da postoji.

Sveta Faustina je svojedobno izjavila da ne postoji grijeh koji ti ujedno ne pravi i ožiljak na duši. Zato moli Isusa da ne upadaš u napast, da ne upadaš u grijeh! Nemoj samo Isusa moliti kada sagriješiš, moli ga još više i još žarče da tvoja duša nikada ne upadne u grijeh, osobito teški, smrtni grijeh. Moli Isusa da ti podari milost koja će te unaprijed čuvati od grijeha! Sveci se, osim grijeha, nisu ničega strašili. Ako se ne bojiš grijeha i ako u njega prečesto upadaš, to je znak da još nisi čvrsto odlučio biti svet. I sveci griješe, ali se do krvi opiru da ne upadnu u grijeh.

"Grijeh ima težinu. Svaki grijeh koji počinim u mislima, riječima ili djelima pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Moj entuzijazam da podijelim svoju vjeru s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim."

Kako prepoznati znakove duhovnog napada?

Krštenjem započinje život kršćanina, dajući mu darove milosti i novi život, ali u prvih nekoliko desetljeća nakon Isusova uzašašća na nebo krstili su se uglavnom odrasli. Povijest Katoličke crkve vrvi nevjerojatnim pričama o obraćenju. U naše moderno doba jedno od presudnih svjedočanstava bila je priča o obraćenju Scotta Hahna, koju se sjećam da sam je slušao na kaseti. Nadahnuo je milijune katolika, kao i Jeff Cavins, Fr. Don Calloway, Steve Ray i mnogi drugi. Mislim da je to dokaz da milosti izlivene na pojedine članove Kristova tijela osvježavaju Crkvu u cjelini. Volim priče o obraćenjima; podsjećaju me i čine vidljivom snagu milosti da se promijene srca. Tko je od nas bez grijeha? Tko ne može suosjećati s oklijevanjem svetog Augustina da cijelo svoje srce preda Kristu?