U nastavku donosimo homiliju iz 4. stoljeća, koju nam Crkva donosi u današnjoj Liturgiji časova.

Preskakati nedjeljna slavlja znači direktno kršiti Božja zapovijedi, ali u konačnici znači i prestanak služenja. Jer kako služiti ako se nemam gdje učiti služenju? Stoga vratimo se euharistiji, živomu Kristu i učimo se služenju od Njega samoga!

Euharistija je ona u kojoj je Krist trajno prisutan, u kojoj se nama daje da bismo mogli izdržati sve ono što je pred nama. Ne bojmo se povjerovati Njemu koji je sve to prošao radi nas i radi našega spasenja. Ne bojmo se povjerovati Njegovoj riječi, jer samo tu vidimo kako smrt nije kraj i kako nas Bog nikada ne ostavlja!

Živjeti radost Uskrsa znači živjeti i muku petka. A da bismo preživjeli petak potrebno je uči u dvoranu Posljednje večere i blagovati s Kristom. Bez sakramenata, nema ni vjere.

Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente. Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.

Zato bi očevi i majke trebali uvijek blagoslivljati djecu, mogu to činiti i gore navedenim blagoslovom iz knjige Brojeva. Pozvani ste od Boga, kao roditelj, biti uzor i slika Presvetoga Trojstva.

Pripremimo sebe za proslavu Božića tijekom adventa, pođimo na zornice, na ispovijed, pripremimo nutrinu da bude jednako blještava kao i vanjština naših proslava! Stoga ostavimo sve na svome mjestu i vremenu. Proslavimo svetkovinu Božića 25.12.

Otkrijemo iznova ljepotu tišine unutar liturgije i dopustimo Bogu da djeluje onako kako On smatra da je najbolje. Dopustimo si čuti što Crkva progovara o liturgijskim slavljima i oblikovanju istih. Nemojmo biti zatvoreni u svoje dojmove i osjećaje jer možemo postati ovisni o istima.

Na žalost svih onih koji smatraju da vjernici trebaju biti unutar svoja četiri zida, vjernici ne mogu ostati tamo jer nisu na to pozvani. Pozvani smo nasljedovati Isusa Krista, a onaj tko čita evanđelja vidjet će da je Krist bio prisutan među svim slojevima društava.

Protestanti imaju svoju viziju Kristova djela spasenja te ne možemo njihove pjesme uvesti u našu liturgiju i slavljenje, ma koliko god takve pjesme budile u nama lijepe osjećaje. Ne smijemo dopustiti da nam lijepi osjećaji zauzmu mjesto razuma i ispravnog nauka.