Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente. Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.

Zato bi očevi i majke trebali uvijek blagoslivljati djecu, mogu to činiti i gore navedenim blagoslovom iz knjige Brojeva. Pozvani ste od Boga, kao roditelj, biti uzor i slika Presvetoga Trojstva.

Pripremimo sebe za proslavu Božića tijekom adventa, pođimo na zornice, na ispovijed, pripremimo nutrinu da bude jednako blještava kao i vanjština naših proslava! Stoga ostavimo sve na svome mjestu i vremenu. Proslavimo svetkovinu Božića 25.12.

Otkrijemo iznova ljepotu tišine unutar liturgije i dopustimo Bogu da djeluje onako kako On smatra da je najbolje. Dopustimo si čuti što Crkva progovara o liturgijskim slavljima i oblikovanju istih. Nemojmo biti zatvoreni u svoje dojmove i osjećaje jer možemo postati ovisni o istima.

Na žalost svih onih koji smatraju da vjernici trebaju biti unutar svoja četiri zida, vjernici ne mogu ostati tamo jer nisu na to pozvani. Pozvani smo nasljedovati Isusa Krista, a onaj tko čita evanđelja vidjet će da je Krist bio prisutan među svim slojevima društava.

Protestanti imaju svoju viziju Kristova djela spasenja te ne možemo njihove pjesme uvesti u našu liturgiju i slavljenje, ma koliko god takve pjesme budile u nama lijepe osjećaje. Ne smijemo dopustiti da nam lijepi osjećaji zauzmu mjesto razuma i ispravnog nauka.

Kršćanin koji želi pravu poniznost treba se svakoga dana pitati je li toga dana učinio dovoljno kako bi zadobio neraspadljiv vijenac na kraju života. Kršćanin tako treba sumnjati u napore svakoga dana, a ne u cilj.

Stoga budimo mudri u svladavanju nevolja, a još mudriji u dobrim vremenima. Jer Bog nam ne treba samo u teškim trenucima, nego u svakoj situaciji. A ako Ga maknemo iz dobre situacije, brzo će ona postati teška.

Na kraju, sjetimo se uvijek da je Bog taj koji nam se želi obratiti tako da ga razumijemo, da vidimo njegovu blizinu. Želi našu sreću jer smo njegova djeca. Liturgija nije ništa manje vrijedna ukoliko je razumljiva, to je samo prilika da bolje uđemo u bit samoga slavlja i tako budemo zaista dionici Božjeg otajstva.

Krist će dati snage svakome za izdržati sve što je pred njim, ali to podrazumijeva da ostavimo sve iza nas pa uključujući i mišljenja drugih. Jer drugi će uvijek pričati, ali oni neće biti uz vas kada bude trebalo živjeti. A hoćeš li ti imati vremena živjeti dok oni završe svoje priče? Jedini trenutak koji imaš je sadašnji, što ćeš učiniti s njime?