"Ne bih rekao da je Toma u potpunosti nevjeran, dapače, čini mi se kako je on vjerniji ili barem hrabriji od ostalih apostola. Sjetimo se kako su žene našle prazan grob, potom Petar i Ivan, a u konačnici glavari svećenički potplatili vojnike da kažu da su ga učenici ukrali. Sve su to razlozi zašto su se učenici sakrili i zatvorili vrata. No Toma se očito ne boji, nego on traži Krista, negdje vani, negdje van zajednice onih koji se boje. I tu je on nevjeran, jer misli da će pronaći Krista van zajednice apostola iliti Crkve", poručuje fra Vinko Brković u osvrtu na nedjeljno evanđelje.
Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o nedjeljnom evanđelju u kojem se spominje Tome.
Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti:
Ne bih rekao da je Toma u potpunosti nevjeran, dapače, čini mi se kako je on vjerniji ili barem hrabriji od ostalih apostola. Sjetimo se kako su žene našle prazan grob, potom Petar i Ivan, a u konačnici glavari svećenički potplatili vojnike da kažu da su ga učenici ukrali. Sve su to razlozi zašto su se učenici sakrili i zatvorili vrata. No Toma se očito ne boji, nego on traži Krista, negdje vani, negdje van zajednice onih koji se boje. I tu je on nevjeran, jer misli da će pronaći Krista van zajednice apostola iliti Crkve. Gledajući Njegov primjer, možda i mi ponekad mislimo da ćemo pronaći Krista izvan zajednice Crkve, jer eto Crkva je takva i takva, možda u strahu itd. No vidimo da je to pogreška. Krist se ukazao Tomi unutar zajednice i tada je Toma povjerovao, nisu se morali ispuniti Njegovi uvjeti za vjerovanje, nego je bilo dovoljno susresti Uskrsloga.
Nemojmo odbaciti Crkvu samo zato što se čini da je u strahu pa ćemo mi onda negdje drugdje tražiti po različitim nakupinama drugih duhovnosti. Ostanimo vjerni Kristovoj želji da blagujemo Njegovo tijelo odnosno da imamo dioništvo u euharistiji. Pristupajmo sakramentu ispovijedi jer je On ostavio vlast apostolima da opraštaju grijehe. I ne budimo nevjerni, nego vjerni kao prva zajednica: “Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” (Dj 2,42)
Imamo riječ Božju i sakramente, neka to bude centar našega života, a ovo vazmeno vrijeme neka u nama izvrši ono što i molimo u zbornoj molitvi današnjeg dana: “Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila”.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.