U Matejevom evanđelju koje smo na svetoj misi slušali u utorak, 16. kolovoza spominju se deva, vrata i iglene uši koje se ne odnose na šivaću iglu, već na prolaz kroz koji se ulazi u grad. 

Župnik Remeta o. Antonio Mario Čirko redovito na društvenim mrežama objavljuje svoja razmišljanja o dnevnim čitanjima iz Evanđelja pa tako o čitanju od petka iz Mt 18, 3 - 12 o 'otpuštanju žene' i 'razlozima neženstva' kaže i ovo: „Samo muškarac ili samo žena nisu slika Božja, potrebno je oboje.”

Na petnaestu nedjelju kroz godinu u evanđelju slušamo Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu kojom nas Isus poziva na ljubav prema bližnjemu poučavajući kako se prema svakom čovjeku trebamo odnositi kao prema samom sebi. U nastavku prenosimo promišljanje o ovoj prispodobi koja nas upućuje da se zapitamo "Tko je moj bližnji i kako se prema bližnjemu trebam ponijeti?" Ovo nedjeljno evanđelje podsjeća nas kako nam Bog nije daleko nego se nalazi u svakom potrebitom čovjeku među nama, a po odnosu prema njemu bit ćemo suđeni od Boga na Posljednjem sudu.

Isus nam govori, poziva: „Nasljeduj me! Budi poput mene siromašan, milosrdan, nenavezan i spreman na svaku žrtvu za spasenje duša, i naći ćeš to što tražiš.” Put kojim je Isus prošao jedini je put u nebo. Možda ponekad djeluje težak, ali svakako se isplati.

Kako kršćanin može prepoznati lažnog proroka ili učitelja? Po kojim znakovima možemo potražiti dokaz lažnih učenja? Kako nam biblijski redci mogu pomoći u prepoznavanju vukova u ovčjem odijelu?

"Tko je svjestan da nad njegovim životom bdije Otac koji ljubi i prihvaća, taj ima posve drukčiji odnos i prema budućnosti. Takav nije više opterećen svakodnevnim sivilom, krivnjom, manjkavošću, brigama i nevoljama koje prate čovjekov svijet. Ako sam svjestan da nad mojim životom sja Očeva zvijezda u koju smijem gledati, biti zagledan, da postoji ruka koja me vodi, onda imam sigurnost – imam Oca koji zna što mi treba, koji mi daje kruha, a ne kamenje, koji mi pruža ribu, a ne štipavca, škorpiona. I svjestan sam da će biti u svemu prisutan, ma što me snašlo u budućnosti", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"Nemojmo postavljati granice Božjoj ljubavi, sami određivati kako treba ljubiti i koga, već probajmo osluškivati Boga i čuti kome nas on šalje. Molimo za one koji nas progone, za naše neprijatelje, ne samo za to da prestanu nego i za to da se obrate: da se poput nas zaljube u Isusa i da dođu u nebo, gdje ćemo zajedno, pročišćeni, slaviti Boga i blaženi uživati u njegovoj prisutnosti", piše vlč. Tomislav Šagud u svome promišljanju o nedjeljnom evanđelju.

"Riječ Božja je živa i djelotvorna, ali da bi bila živa i djelotvorna u našemu životu moramo je uzeti u naše ruke i čitati je. Samo tada ona ima mogućnosti mijenjati nas i biti djelotvorna. Ako ne poznajemo Pisma, ne poznajemo ni Krista reče sv. Jeronim, ali kao da to još nismo usvojili. Prihvatimo poziv pape i odložimo svoje mobitele i prihvatimo evanđelje u svoje ruke, zar možemo nešto izgubiti?", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Sjedni malo i razmisli postoji li netko tko pozna svu istinu ili si to ti? Hoćeš li i dalje proživljavati teške trenutke zarobljenosti u vlastiti ego ili možda ćeš krenuti putem slobode i Radosne vijest. Mnogi su odbacili evanđelje jer su rekli da sve što piše unutra nije istina, samo nenormalni mogu ga slušati i primiti. Da, želim biti nenormalan, želim biti Isusov.

Kršćanski pisac Stjepan Lice podsjeća na važnost blagog pristupa ljudima i spremnosti na praštanje.