Duhovna čistoća nije isto što i svetost, ali je preduvjet za svetost. Grješno je znati kako treba ispravno postupiti, a to ne učiniti. Međutim gore je činiti pogrešno, a nazvati to ispravnim. Saznajte što je duhovna čistoća i kako ju živjeti po uzoru na sv. Franju Asiškoga.
Jedno od glavnih obilježja svih svetaca je duhovna čistoća. Ova se krepost osobito vidi na životu sv. Franje. Što je duhovna čistoća? To je prepoznavanje i potvrđivanje istine. Ono ne naziva zlo dobrim, niti dobro zlim. Ne naziva porok krepošću, niti krepost porokom. To nije nikakvo uljepšavanje istine iz praktičnih razloga.
Duhovna čistoća nije isto što i svetost, ali je preduvjet za svetost. Grješno je znati kako treba ispravno postupiti, a to ne učiniti. Međutim gore je činiti pogrešno, a nazvati to ispravnim. Kada činite ono što znate da je krivo, možete se pokajati. A kako ćete se pokajati ako ne prepoznajete da činite pogrešno ili ako za to nalazite opravdanja? Tu se ne radi o iskrenoj pogrešci.
Postajemo duhovno nečisti ako damo prednost nekim “drugim razmatranjima” u odnosu da ono što znamo da je ispravno, pa onda iskrivljujemo svoje prosuđivanje o ispravnom, da ga prilagodimo svojim potrebama.
Živjeti Evanđelje znači živjeti istinu!
Primjerice, kada je prorok Samuel optužio kralja Šaula da ne sluša Božju zapovjed, kralj Šaul je nalazio za to opravdanja (1 Sam 15, 20-21). Kada je prorok Natan otkrio Davidu da je počinio grijeh u preljubu s Batšebom, David je priznao svoj grijeh i Bog mu je oprostio (2 Sam 12, 1-15).
Odluka sv. Franje da živi Evanđelje bila je čin potekao iz duhovne čistoće. Znao je tko je bio Krist, i znao je da je Bog istina. Živjeti Evanđelje znači živjeti istinu. Sve drugo u svijetu, bez obzira kako dobro i istinito, pogrešno je u usporedbi s Evanđeljem.
Naravno da su poznavanje istine i življenje istine dvije različite stvari. Samo se uz milost Božju možemo pomaknuti od duhovne čistoće do svetosti. Čak je i duhovna čistoća dar, ali to je dar koji se lako može protratiti.
Druge osobine sv. Franje poput spolne čistoće, bile su ukorijenjene u njegovoj duhovnoj čistoći. Franjo je znao da je tijelo dobro, ali je Božji dar pa ga treba koristiti prema Božjim zakonima. Njegova ljubav prema “Gospođi Siromaštvu” potjecala je iz njegova uvida u prolazni karakter svjetovnog bogatstva i moći.
Koliki danas trče za bogatstvom iako u srcu znaju da je sve to prolazno!
Koliki čak i dan danas trče za bogatstvom i moći iako negdje duboko u srcu znaju da je sve to prolazno? Sv. Franjo je duboko poštovao svećenike i bio je silno odan Crkvi, a to je bilo zato jer je spoznao da je Crkvu osnovao sâm Isus Krist.
Što je bio izvor duhovne čistoće sv. Franje? Bio je to bogoštovanje i klanjanje Gospodinu. Nakon što se uistinu poklonio Gospodinu u iskrenom klanjanju, nije više mogao podnositi nikakvu laž u svom životu.
Znao je na koji način on i njegova braća trebaju živjeti. Drugi u njegovu redu bili su voljni činiti kompromise u praktične svrhe. Sveti Franjo je želio biti glasnik Velikog Kralja, pa je bio posve odan svom Kralju.