Koliko je puta tebi Bog rekao da se ne bojiš? Koliko je puta pokušao umiriti oluje u tvome duhu? Koliko si se puta opirao svim silama tome milosnom Božjem zahvatu misleći da Bog ne može umiriti oluje koje bjesne u tvome životu? Koliko si se puta grčevito držao za svoj strah, za svoje tjeskobe, umjesto da ih prepustiš Gospodinu? Koliko si puta zaključio da je sigurnije biti u strahu nego Bogu predati svoje terete?

Krstitelj se naslanja na komad drveta. Ovo, naravno, upućuje gledatelja posebno na križ Isusa Krista. U svakom razdoblju učeničkog života, uključujući i došašće, svatko od nas mora shvatiti da punina kršćanskog života znači prigrliti križ. To znači osloniti se na Isusa, Raspetoga Gospodina, kao naš jedini izvor snage i nade.

Duhovna čistoća nije isto što i svetost, ali je preduvjet za svetost. Grješno je znati kako treba ispravno postupiti, a to ne učiniti. Međutim gore je činiti pogrešno, a nazvati to ispravnim. Saznajte što je duhovna čistoća i kako ju živjeti po uzoru na sv. Franju Asiškoga.

Previše smo se raskomotili hodajući kroz život kao krštenici, vjerojatno ne razmišljajući što to zapravo znači. Kršćanstvo je radikalno. Ako doista ispovijedamo ono što kršćanstvo naučava i živimo ono što kršćanstvo traži, često nam neće biti ugodno. Bit ćemo čudni u očima svijeta.

Umjesto iznošenja problema i ispričavanja za grijehe, možda bismo češće trebali veličati Boga, razmišljati o njegovoj ljubavi, slavi, veličini… Božja je blizina i njegova ljubav ono što nas ozdravlja i opravdava.

Današnji odlomak evanđelja jako je bogat i zanimljiv. Riječ je o tri paralelna teksta (perikope) u sinoptičkim evanđeljima - Mk 3,31-35 // Mt 12,46-50 // Lk 8,19-21 - pa ih je stoga dobro pročitati sve te ih i međusobno usporediti. Pročitajte kratak egzegetski i biblijsko-teološki komentar kojeg za portal Hrvatske katoličke mreže piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

Šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni biskup Ante Ivas u petak 9. rujna u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku, slavili su misno slavlje u sklopu kojeg je bila i molitva Duhu Svetom za uspješnu novu školsku godinu.

Svečana evanđeoska procesija ima bogatu simboliku ukorijenjenu u štovanju Riječi Božje.

Isus ne trpi nikakve nagodbe ni kompromisa s postojećim, starim, ne trpi nikakav kontinuitet sa židovskom ili farizejskom praksom, ili pak s onim što je Ivan prakticirao sa svojim učenicima. U njemu je sve radikalno novo, prevratničko, jasni usjek, cezura, novi početak. Staro je poput stare krpe ili zakrpe, nema koristi sa starim krpariti, odnosno pokušavati što zakrpiti

Tko je od nas ikad na proslavu svoga rođendana umjesto prijatelja i obitelji pozvao „siromahe, sakate, hrome, slijepe”? Znači li to da nitko od nas nije čovjek evanđelja ili možda u ovoj Isusovoj prispodobi postoji nešto dublje što, po običaju, ne primjećujemo?